|
Ovisnost otpora otopine o količini otopljenih tvari Pribor:
laboratorijska čaša, kapaljka, baterije, žice, dvije ugljene elektrode.
Kemikalije:
otopina Ba(OH)2, 20%-tna sumporna kiselina, fenolftalein.
Kemikalije:
U čašu je stavljena otopina barijeva hidroksida, dodano je par kapi fenolftaleina. Elektrode uronimo u čašu, spojimo na izvor istosmjerne struje(9V) i paralelno spojimo ampermetar. Polako je dodavana , kap po kap 20%-tna sumporna kiselina. Kapljice se broje i prati se jačina struje. Kada nestane ljubičasta boja dodano je još 20 kapljica 20%-tne sumporne kiseline. Prati se jakost struje.
Dodavanjem 20%-tne sumporne kiseline teče sve slabija struja(otpor je sve veći), javlja se bijeli talog. Dok struja prestane teći otopina prestaje biti ljubičasta, pa postaje zamućena od netopljivog barijeva sulfata. Daljnjim dodavanjem 20%-tna sumporna kiselina povećava se jakost struje.
U vodenoj otopini barijev hidroksid disocira na barijev ion i hidroksidni ion. Zbog toga je otopina lužnata, što je dokazano dodavanjem fenolftaleina, pa se otopina oboji ljubičasto i provodi struju. Dodavanjem sumporne kiseline nastaje netopljiva sol barijev sulfat. Otopina sve slabije provodi struju, jer je broj disociranih iona sve manji. Kada izreagira sav barij, u vodi nema više slobodnih iona i voda postaje izolator(tj. ima beskonačni otpor) i prestaje biti lužina jer nema više OH- iona. Daljnjim dodavanjem sumporne kiseline, ona disocira i otopina počinje provoditi struju. Struja postaje sve jača(smanjuje se otpor) daljnjim dodavanjem sumporne kiseline. |