Spektrometrija
dr. sc. Srećko Kirin (IRB)
skirin@emma.irb.hr
dr. sc. Goran Štefanić (IRB)
stefanic@rudjer.irb.hr
UVOD
Spektrometrija (spektroskopija) je grana znanosti koja se bavi
proučavanjem spektara nastalih interakcijom zračenja
i tvari. Pojam spektra označava uređeni niz dobiven rastavljanjem
nekog složenog sustava, primjerice rastavljanje bijele (polikromatske)
svjetlosti na sastavne boje razvrstane prema valnoj duljini ili
rastavljanje molekule na fragmente razvrstane prema masi (maseni
spektar).
Spektrometrija obuhvaća niz eksperimentalnih metoda koje omogućuju
određivanje kemijskog sastava i strukture tvari. Stoga je rad na
pripravi kemijskih spojeva u znanstvenom laboratoriju, ali i ozbiljnijem
školskom ili fakultetskom praktikumu, nezamisliv bez primjene spektrometrije.
Dakle, svaki puta kada se pripravi neki kemijski spoj, bilo da se
radi o već poznatom ili do sada nepoznatom spoju, spektrometrija
predstavlja najsnažnije oruđe u analizi o kojem se spoju radi. Uz
to, spektrometrija je važno sredstvo u analizi složenih smjesa tvari
te se primjerice intenzivno primjenjuje u medicini ili prehrambenoj,
odnosno farmaceutskoj industriji. O spektrometriji možemo također
govoriti kao o prozoru u svijet, jer se pomoću nje može doznati
sastav zvijezda i galaksija duboko u svemiru.
Prije primjene spektrometrije za određivanje strukture kemijskih
spojeva, potrebno je upoznati njenu fizikalnu pozadinu, tj. prirodu
elektromagnetskog zračenja, te načine interakcije elektromagnetskog
zračenja i tvari. O tome će se ukratko govoriti u ovom poglavlju,
a u idućim poglavljima opisan je razvoj spektrometrije, te neke
značajnije spektrometrijske tehnike.
|
