Jedna kratka crtica o gospodinu
Vladimiru Prelogu, građaninu svijeta

Napisao: Tomislav Friščić, student II. godine kemije, inženjerski smjer

Gospodin Vladimir Prelog bio je posljednji od "naših" Nobelovaca. Od početka pa sve do kraja, gospodin Prelog živio je i ponašao se opravo onako kako se volio i izjašnjavati, kao građanin svijeta. Unatoč tome, često je Hrvatsku nazivao "jednom od svojih domovina". Priča gospodina Preloga nije priča o jednom dobitniku Nobelove nagrade, niti o velikim znanstvenim otkrićima do kojih je on došao. O gospodinu Prelogu najbolje se može pričati opisujući i njegovo djelo i njegov život.

Gospodin Prelog rođen je 1906. godine u Sarajevu, u sklopu negdašnje kraljevine SHS. Kao osmogodišnjak prisustvovao je paradi u čast nadvojvode Ferdinanda, koji je bio ubijen na mjestu samo nekoliko metara dalje od onoga na kojemu je stajao mladi Prelog. Politička previranja na području Balkana i siromaštvo te regije na poseban su način obilježili rad gospodina Preloga.
Kao sin Milana Preloga, sveučilišnoga profesora shvaćao je vrijednosti vlastitog obrazovanja, ali i poznavanja struke, budući da je položaj intelektualca u tim krajevima bio vrlo otežan.
Svoje osnovnoškolsko i dio srednjoškolskog obrazovanja mladi Prelog proveo je u Zagrebu, a dvije godine srednje škole proveo je u Osijeku, gdje je njegovu namjeru da se bavi kemijom još više učvrstio tamošnji profesor kemije Ivan Kurija.
Uz pomoć Kurije kao svog mentora Vladimir Prelog je 1921. godine, kao 15-godišnjak objavio svoj prvi znanstveni rad pod naslovom "Eine Titriervorrichtung" u poznatom časopisu "Chemiker - Zeitung".
Godine 1924. nakon završenog srednješkolskog obrazovanja, mladi Prelog posvetio se studiju kemije na Praškom tehnološkom institutu gdje je još kao student sudjelovao u znanstvenom radu s profesorima Emilom Votočekom i Rudolfom Lukešom, obojicom organskim kemičarima. Gospodin Prelog obojicu spominje u svom govoru povodom primanja Nobelove nagrade kao svoje "prave mentore" (kao duhovne mentore spomenuo je gospodu Cristophera Ingolda, Leopolda Ružičku te Roberta Robinsona, kojeg će se mladi kemičari sjetiti prema lukavo smišljenoj Robinsonovoj anelaciji).

Doktorsku titulu gospodin Prelog stekao je 1929. godine, nakon čega je stupio u suradnju s gospodinom G. J. Drízom koji je u Pragu posjedovao malu tvornicu kemikalija za laboratorijske namjere.
Na taj način Prelog je konačno dobio priliku da se bavi istraživačkim radom.
Međutim, prema vlastitim riječima, on je uvijek težio za radom na akademskoj instituciji te je stoga rado prihvatio poziv profesora Mareka, Njegovana, Hanamana i Plotnikova s Tehnološkog fakulteta u Zagrebu i 1935. godine Vladimir Prelog preuzeo je mjesto profesora Mareka kao šefa Zavoda za organsku kemiju. I opet se mladi doktor Prelog susreo s problemima rada na učilištima balkanskih područja. Kao što je i sam gospodin Prelog izjavio, preuzeo je položaj u Zagrebu pun entuzijazma, ali nije očekivao da će raditi posao punog profesora uz plaću slabo plaćenoga asistenta. Uz to je njegov laboratorij bio izvanredno slabo opremljen za kemijsku sintezu (malo bolje u svrhu kemijske analize, s obzirom da se Zavod za organsku kemiju time na neki način preživljavao).

Međutim, gospodin Prelog je uspio u relativno kratkom vremenu uspostaviti suradnju s tada vrlo mladom farmaceutskom tvrtkom "Kaštel" (današnja "Pliva") i ta suradnja je uspješno potrajala sve do početka II. Svjetskog rata. Suradnjom s profesorom Prelogom, "Kaštel" je uspio na tržište izbaciti vrijedne lijekove sulfonilamidnog tipa, a nakon toga se profesor Prelog zajedno s hrpicom mladih entuzijasta zainteresirao za metode sinteze kinina. Glavni problem u sintezi kinina bila je sinteza kinuklidinskog dijela molekule, tako da se rad Prelogove grupe (K.Balenović, K. Božičević, E. Cerkovnikov, E. Guštak, S. Heimbach-Juhász, D. Kolbach,M. Piantanida, A. Režek, B. Schönbaum, R. Seiwerth, N. Šoštarić, P. Štern i G. Ustričev) uglavnom koncentrirao na sintezu spojeva koji sadrže kinuklidinsku jezgru. Konačni rezultat tog rada bila je uspješna sinteza kinuklidina i sličnih bicikličkih amina te usavršenje sintetske metode koja je postala poznata pod nazivom Prelogove dvostruke intramolekulske alkilacije.

Uz to je djelomično razjašnjena antimalarijska aktivnost kinina i nekih kininskih derivata poput desvinilkinina.

Djelatnost Prelogove skupine također je djelomično bila usmjerena i prema sintezi "lijepe" molekule, adamantana, na koju se može gledati kao na fragment dijamantne strukture.

Kao što je negdašnji "Kaštel" bio zametak današnje "Plive" (pravi napredak "Kaštel" je postigao proizvodnjom "Streptazola", također u suradnji s V. Prelogom), tako je i grupica suradnika gospodina Preloga bila temeljem "Prelogove zagrebačke škole organske kemije". Uspješna suradnja "Kaštela" i Vladimira Preloga okončana je 1941. godine s njemačkom okupacijom Jugoslavije, kada je gospodin Prelog bio prisiljen napustiti zemlju na poziv Richarda Kuhna iz Njemačke i Lavoslava Ružičke koji je djelovao u Švicarskoj. Tako je Vladimir Prelog uz podršku Lavoslava Ružičke, upravitelja Laboratorija za organsku kemiju dobio namještenje na prestižnom ETH u Zürichu, gdje je tokom godina polako napredovao do 1957. godine kada je preuzeo Ružičkino mjesto. To je gospodin Prelog nazvao "visinom o kojoj kao student u Pragu nikada nije niti sanjao".

Tijekom svojeg rada Vladimir Prelog stupio je u poznanstvo s mnogim svjetski poznatim kemičarima, ali je bio i voditelj mnogim mlađima. Rad Vladimira Preloga na poznavanju stereokemije organskih spojeva ovjenčan je primitkom Nobelove nagrade 1975. godine, ali je Prelogovo ime mnogo čvršće vezano uz pravilo određivanja konformacije kiralnih centara u organskim molekulama - tzv. CIP (Cahn-Ingold-Prelogovo) pravilo. To pravilo predstavljeno svoje je prve pristalice dobilo 1966. godine na godišnjoj Švicarskoj konferenciji o stereokemiji. Pristalice su se potpisali na poznatoj "Deklaraciji iz Buergenstocka" čija je kopija ovdje predstavljena.

Otvorenost i spremnost na suradnju profesora Preloga možda se najbolje očituje u izjavi Sir Roberta Robinsona:"Prelog is not a good chemist, but he is a nice person". (Prema Woodwardovoj izjavi: "Sir Robert is a bad old man"...)

Profesor Vladimir Prelog preminuo je 1998. godine u dobi od 92 godine.

U Zagrebu, 1. lipnja 1999. godine

Podaci potrebni za pisanje ovog članka
priskrbljeni su iz:

R. Seiwerth, Croat. Chem. Acta, 69 (1996), 379-397.
M. Protiva, Croat. Chem. Acta, 69 (1996), 399-408.
H. Gobind Khorana, Croat. Chem. Acta, 69 (1996), 417-421.

Mnogi zanimljivi podaci vezani uz život i djelo
V. Preloga mogu se naći na WWW stranicama:

http://ursula.chem.yale.edu
http://www.nobel.se