|
Jedna kratka crtica o gospodinu
Vladimiru Prelogu, građaninu svijeta
Napisao: Tomislav Friščić, student II. godine
kemije, inženjerski smjer
Gospodin Vladimir Prelog bio je posljednji od "naših" Nobelovaca. Od
početka pa sve do kraja, gospodin Prelog živio je i ponašao se opravo
onako kako se volio i izjašnjavati, kao građanin svijeta. Unatoč tome,
često je Hrvatsku nazivao "jednom od svojih domovina". Priča gospodina
Preloga nije priča o jednom dobitniku Nobelove nagrade, niti o velikim
znanstvenim otkrićima do kojih je on došao. O gospodinu Prelogu najbolje
se može pričati opisujući i njegovo djelo i njegov život.
Gospodin Prelog rođen je 1906. godine u Sarajevu, u sklopu negdašnje
kraljevine SHS. Kao osmogodišnjak prisustvovao je paradi u čast nadvojvode
Ferdinanda, koji je bio ubijen na mjestu samo nekoliko metara dalje od
onoga na kojemu je stajao mladi Prelog. Politička previranja na području
Balkana i siromaštvo te regije na poseban su način obilježili rad gospodina
Preloga.
Kao sin Milana Preloga, sveučilišnoga profesora shvaćao je vrijednosti
vlastitog obrazovanja, ali i poznavanja struke, budući da je položaj intelektualca
u tim krajevima bio vrlo otežan.
Svoje osnovnoškolsko i dio srednjoškolskog obrazovanja mladi Prelog proveo
je u Zagrebu, a dvije godine srednje škole proveo je u Osijeku, gdje je
njegovu namjeru da se bavi kemijom još više učvrstio tamošnji profesor
kemije Ivan Kurija.
Uz pomoć Kurije kao svog mentora Vladimir Prelog je 1921. godine,
kao 15-godišnjak objavio svoj prvi znanstveni rad pod naslovom "Eine
Titriervorrichtung" u poznatom časopisu "Chemiker - Zeitung".
Godine 1924. nakon završenog srednješkolskog obrazovanja, mladi
Prelog posvetio se studiju kemije na Praškom tehnološkom institutu gdje
je još kao student sudjelovao u znanstvenom radu s profesorima Emilom
Votočekom i Rudolfom Lukešom, obojicom organskim kemičarima. Gospodin
Prelog obojicu spominje u svom govoru povodom primanja Nobelove nagrade
kao svoje "prave mentore" (kao duhovne mentore spomenuo je gospodu
Cristophera Ingolda, Leopolda Ružičku te Roberta Robinsona, kojeg će se
mladi kemičari sjetiti prema lukavo smišljenoj Robinsonovoj anelaciji).
Doktorsku titulu gospodin Prelog stekao je 1929. godine, nakon
čega je stupio u suradnju s gospodinom G. J. Drízom koji je u Pragu posjedovao
malu tvornicu kemikalija za laboratorijske namjere.
Na taj način Prelog je konačno dobio priliku da se bavi istraživačkim
radom.
Međutim, prema vlastitim riječima, on je uvijek težio za radom na akademskoj
instituciji te je stoga rado prihvatio poziv profesora Mareka, Njegovana,
Hanamana i Plotnikova s Tehnološkog fakulteta u Zagrebu i 1935.
godine Vladimir Prelog preuzeo je mjesto profesora Mareka kao šefa Zavoda
za organsku kemiju. I opet se mladi doktor Prelog susreo s problemima
rada na učilištima balkanskih područja. Kao što je i sam gospodin Prelog
izjavio, preuzeo je položaj u Zagrebu pun entuzijazma, ali nije očekivao
da će raditi posao punog profesora uz plaću slabo plaćenoga asistenta.
Uz to je njegov laboratorij bio izvanredno slabo opremljen za kemijsku
sintezu (malo bolje u svrhu kemijske analize, s obzirom da se Zavod
za organsku kemiju time na neki način preživljavao).
Međutim, gospodin Prelog je uspio u relativno kratkom vremenu uspostaviti
suradnju s tada vrlo mladom farmaceutskom tvrtkom "Kaštel" (današnja
"Pliva") i ta suradnja je uspješno potrajala sve do početka II. Svjetskog
rata. Suradnjom s profesorom Prelogom, "Kaštel" je uspio na tržište izbaciti
vrijedne lijekove sulfonilamidnog tipa, a nakon toga se profesor Prelog
zajedno s hrpicom mladih entuzijasta zainteresirao za metode sinteze kinina.
Glavni problem u sintezi kinina bila je sinteza kinuklidinskog dijela
molekule, tako da se rad Prelogove grupe (K.Balenović, K. Božičević, E.
Cerkovnikov, E. Guštak, S. Heimbach-Juhász, D. Kolbach,M. Piantanida,
A. Režek, B. Schönbaum, R. Seiwerth, N. Šoštarić, P. Štern i G. Ustričev)
uglavnom koncentrirao na sintezu spojeva koji sadrže kinuklidinsku jezgru.
Konačni rezultat tog rada bila je uspješna sinteza kinuklidina i sličnih
bicikličkih amina te usavršenje sintetske metode koja je postala poznata
pod nazivom Prelogove dvostruke intramolekulske alkilacije.
Uz to je djelomično razjašnjena antimalarijska aktivnost kinina i nekih
kininskih derivata poput desvinilkinina.
Djelatnost Prelogove skupine također je djelomično bila usmjerena i prema
sintezi "lijepe" molekule, adamantana, na koju se može gledati kao na
fragment dijamantne strukture.
Kao što je negdašnji "Kaštel" bio zametak današnje "Plive" (pravi napredak
"Kaštel" je postigao proizvodnjom "Streptazola", također u suradnji s
V. Prelogom), tako je i grupica suradnika gospodina Preloga bila temeljem
"Prelogove zagrebačke škole organske kemije". Uspješna suradnja "Kaštela"
i Vladimira Preloga okončana je 1941. godine s njemačkom okupacijom Jugoslavije,
kada je gospodin Prelog bio prisiljen napustiti zemlju na poziv Richarda
Kuhna iz Njemačke i Lavoslava Ružičke koji je djelovao u Švicarskoj. Tako
je Vladimir Prelog uz podršku Lavoslava Ružičke, upravitelja Laboratorija
za organsku kemiju dobio namještenje na prestižnom ETH u Zürichu, gdje
je tokom godina polako napredovao do 1957. godine kada je preuzeo Ružičkino
mjesto. To je gospodin Prelog nazvao "visinom o kojoj kao student u Pragu
nikada nije niti sanjao".
Tijekom svojeg rada Vladimir Prelog stupio je u poznanstvo s mnogim svjetski
poznatim kemičarima, ali je bio i voditelj mnogim mlađima. Rad Vladimira
Preloga na poznavanju stereokemije organskih spojeva ovjenčan je primitkom
Nobelove nagrade 1975. godine, ali je Prelogovo ime mnogo čvršće vezano
uz pravilo određivanja konformacije kiralnih centara u organskim molekulama
- tzv. CIP (Cahn-Ingold-Prelogovo) pravilo. To pravilo predstavljeno svoje
je prve pristalice dobilo 1966. godine na godišnjoj Švicarskoj konferenciji
o stereokemiji. Pristalice su se potpisali na poznatoj "Deklaraciji iz
Buergenstocka" čija je kopija ovdje predstavljena.
Otvorenost i spremnost na suradnju profesora Preloga možda se najbolje
očituje u izjavi Sir Roberta Robinsona:"Prelog is not a good chemist,
but he is a nice person". (Prema Woodwardovoj izjavi: "Sir Robert is
a bad old man"...)
Profesor Vladimir Prelog preminuo je 1998. godine u dobi od 92 godine.
U Zagrebu, 1. lipnja 1999. godine
Podaci potrebni za pisanje ovog članka
priskrbljeni su iz:
R. Seiwerth, Croat. Chem. Acta, 69 (1996), 379-397.
M. Protiva, Croat. Chem. Acta, 69 (1996), 399-408.
H. Gobind Khorana, Croat. Chem. Acta, 69 (1996), 417-421.
Mnogi zanimljivi podaci vezani uz život i djelo
V. Preloga mogu se naći na WWW stranicama:
http://ursula.chem.yale.edu
http://www.nobel.se
|
|