|
 |
|
Pitanje je malo delikatnije:
Dali je moguče(sigurno jeste)dobiti anhidrirani amonijak iz otopine amonijaka-25%? Ali na način da se H2O iz posude sa mješavinom amonijaka i vode razlaže na amonijak u obliku plina kroz cijev te H2O da se spaja u neki drugi kemijski stabilan spoj. Problem mi je što neznam kako doći do ukapljenog bezvodnog amonijaka (isparava na -33°C) na neki drugi način. Jedino da napunim tank sa amonijakom što nisam u mogučnosti. Pokraj svega brinem za svoju sigurnost u sljedećoj reakciji jer amonijak je vrlo otrovan i explozivan kraj nekih elemenata. Iznimno zahvaljujem ako riješite ovaj problem...dobiti bezvodni amonijak iz 25% otopine sa H2O.
|
|
Ime i prezime:
Goran Pršak
wizard.hannah@gmail.com
|
 |
 |
Naravno da je moguće dobiti amonijak iz vodene otopine, samo nisam siguran da je to najisplativiji put. Ako nemaš izbora i baš moraš krenuti od amonijačne vode, možeš se fokusirati na dva glavna problema. Prvi i lakši je uklanjanje vode. Za to je dostatno amonijačnu vodu zakuhati i sve nastale pare (u početku dominantno amonijak, kasnije sa sve više vlage) prevoditi kroz gomilu kalcijevog klorida ili natrijevog sulfata. Koliko mi je poznato, ti će spojevi pokupiti vodu, ali ne i amonijak tako da ćeš imati razmjerno čist plinoviti amonijak.
Problem sa sušenjem dosta se elegantno može izbjeći tako da umjesto od vodene otopine kreneš od nekog spoja koji oslobađa amonijak. Jedan način je grijanje kakve amonijeve soli s kalcijevim oksidom, a drugi grijanje ureje čime se opet dobiva amonijak. Nisam posve u to posve siguran, ali mislim da se grijanjem ureje s vapnom sav njezin dušik može prevesti u amonijak.
Drugi problem je hlađenje (za koje mi ne pada mnogo suvislih razloga, budući da se plinoviti amonijak sasvim lijepo može koristiti za većinu pokusa). Ako imaš škrinju ili kakav hladionik koji može hladiti do −35 °C, možeš jednostavno tamo postaviti (i čuvati) posudu u kojoj će se kondenzirati amonijak. Ako nemaš, možeš potražiti suhi led (iz boce s komprimiranim ugljikovim dioksidom) i eventualno ga zaliti acetonom (mislim da to ide dobrano ispod −70 °C) ili pokušati s ledom i čistom sumpornom kiselinom. U svakom slučaju, bez stalnog održavanja niske temperature amonijak će ti brzo ishlapiti, a ako ga u tomu misliš spriječiti zatvaranjem posude, riskirat ćeš da ti ista eksplodira.
Što se tiče eksplozivnosti i otrovnosti amonijaka, ne treba tu previše paničariti. Da bi smjesa amonijaka i zraka mogla eksplodirati, treba ga biti između 16 i 25%, što je puno više nego što su ljudi u stanju podnijeti. Za otrovanje opet treba biti izložen bitno većoj koncentraciji amonijaka nego što nam to dopušta naša osjetljiva sluzokoža. Poradi toga, treba samo slijediti nagon za bijegom i provjetravanjem kad miris amonijaka postane prejak, a i ne pretjerano dugo boraviti u takvoj atmosferi.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
