|
 |
|
Zanima me zašto neki šečeri reduciraju Cu2+ na Cu+ te koja je uloga NaOH u tome svemu.
Također vas molim da mi objasnite gdje je u glukozi karbonilna (ili alehidna) skupina te ako ne postoji kako i zašto nastane.
Zanima me i potpuna kemijska jednađba jer na internetu je nema nigdje (nije mi toliko važna redukcija Cu2+, nego šta se događa na glukozi).
Bio bih zahvalan ako bi ste bili detaljni jer mi treba što više detalja i objašnjenja.
Hvala!
|
|
Ime i prezime:
Bono Vidaković
bono1997@gmail.com
|
 |
 |
Pretpostavljam da govoriš o dokazivanju reducirajućih šećera Fehlingovim reagensom. Ako ispadne da je mjesto toga bio Benedictov ili koji drugi, opet nisam puno promašio.
Bakrovi(II) ioni, slično kao i srebrovi(I), mogu oksidirati neke šećere pri čemu sami prelaze u bakrov(I) oksid odnosno elementarno srebro. Prvo se vidi kao žuti talog koji brzo pocrveni, a drugo kao zrcalni sloj na stijenci epruvete. No, te reakcije dobro idu tek u lužnatim uvjetima. Kod bakra se koristi natrijeva lužina, a kako u takvim uvjetima iz otopine taloži bakrov(II) hidroksid, u Fehlingov reagens ide i vinska kiselina ili koja njezina sol jer tartaratni anion s bakrom stvara kompleks topljiv u vodi.
Razlog tomu što redukcija ide do bakrovog(I) oksida, a ne skroz do elementarnog bakra vjerojatno leži u činjenici da bakrovi(I) ioni ne tvore stabilan tartaratni kompleks pa se nađu slobodni u otopini iz koje odmah talože kao u vodi netopljivi bakrov(I) hidroksid. On se pak brzo raspada na vodu i bakrov(I) oksid. Kako reakcije u otopinama obično idu puno brže negoli u krutom stanju, oksid se ne stigne dalje reducirati, a ne treba zanemariti ni činjenicu da je to prilično stabilan spoj. Ipak, kad sam svojedobno iskuhavao neku varijaciju na temu Fehlinga s koncentriranim formaldehidom, dobio sam umjesto oksida elementarni bakar.
Što se šećera tiče, oni su po svojoj naravi aldehidi (glukoza) ili ketoni (fruktoza), spojevi koji su "između" alkohola i kiselina. Razlika je u položaju karbonilne skupine. Ako je ona na kraju lanca, imaš aldehid koji se može prevesti u karboksilnu kiselinu (u slučaju glukoze ta se kiselina zove glukonskom) te daje pozitivnu reakciju s Fehlingovim reagensom, a ako nije, onda je u pitanju keton koji se u istim uvjetima ne može dalje oksidirati pa s Fehlingovim reagensom ne bude reakcije. Ako je u pitanju kakav oligosaharid, ishod reakcije ovisi o tomu kako su podjedinice povezane. Ako postoji slobodna aldehidna skupina, reakcija će biti pozitivna, a inače ne.
Sama reakcija elegantno se prikazuje strukturnim formulama, a sažet opis bio bi:
2 Cu2+ + C6H12O6 + 5 OH- → Cu2O + C6H11O7- + 3 H2O
odnosno:
2 CuSO4 + C6H12O6 + 5 NaOH → Cu2O + C6H11O7Na + 3 H2O + 4 Na2SO4
Za detalje bi najbolje bilo potražiti kakav stariji udžbenik kemije, najbolje fakultetski, ali i stari srednjoškolski znaju biti krcati informacijama. Možda ti profesor(ica) ima koji, a nije zgorega ni potražiti što ima u gradskoj ili školskoj knjižnici.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
