|
 |
|
kako se zove čovjek koji je otkrio periodni sustav elemenata?
ako mi možete poslat njegovu biografiju,kako je to otkrio kojom logikom,pa vas molim da mi to objasnite
|
|
Ime i prezime:
Karla Korlaet
dragutin.korlaet@st.hinet.hr
|
 |
 |
Prije nego odgovorim na pitanje bilo bi dobro definirati pojmove tablica i sustav jer se oni vrlo često pojavljuju kao sinonimi u ovoj tematici. Pojam tablice podrazumijeva dvodimenzionalnost, dakle samo dvije koordinate, a pojam sustava podrazumijeva tri ili više koordinata. Osobina i tablice i sustava je raspored simbola od kojih svaki vrijedi za jedan u nizu sličnih objekata. Objekti su slični po svojstvu (ili svojstvima) koje mjerimo ili izabiremo na jednak način iako se vrijednosti koje dobivamo razlikuju za svaki objekt.
Što se tiče samog pitanja valja pokušati sagledati stanje znanstvene misli u vremenu koje neposredno prethodi pojavi preiodičke tablice, dakle kraj 18.-tog i prva polovina 19. stoljeća u kojem je stvorena određena kritična masa znanja. Naime, bogato iskustvo alkemičara urodilo je dobrim poznavanjem određenog broja tvari. Ispitivanje njihovih svojstava dovelo je do razlikovanja pojmova spoj i element. Slom flogistonske teorije do kojeg je doveo Lavoisierov rad također je značajan. Dalton oživljuje atomističku teoriju. Ispitivanje utjecaja električne struje na spojeve najednom značajno pridonosi povećanju broja poznatih elemenata. Sjetimo se samo Sir Humphrey Davya koji je u svega nekoliko mjeseci otkrio 6 novih elemenata: Na, K, Mg, Ca, Ba i Sr. Avogadrova hipoteza, koju je oživio Stanislao Cannizzaro na Prvom kongresu kemičara, održanom 1860. u Karlsruheu, postala je moćno oružje koje je omogućilo određivanje molarnih masa i molekulskih formula, znači odnosa brojeva i vrsti atoma u osnovnim jedinkama od kojih su izgrađene tvari. Sve je to dovelo do značajnog porasta broja poznatih elemenata i njihovih spojeva. U takvom stanju sistematizacija je nužna.
Već su Lavoisier, Fourcroy, de Morveau i Berthollet 1787. načinili tablicu koja je uključivala 33 elementa, među njima i toplinu kao element. Bitna značajka te tablice je jednodimenzionalnost.
1817. Johann Döbereiner razvija sustav trijada uočivši sličnosti u kemijskom ponašanju među elementima. Tako stvara trijade poput: Li, Na, K i Cl, Br i I.
U međuvremenu Peter Kramers produbljuje sustav trijada uočivši da neki elementi mogu pripadati u dvije međusobno okomite trijade. Time, tablica postaje dvodimenzionalna što je kasnije vrlo značajno Menedeljejevu.
1857. Dumas pokušava iznaći matematičke jednadžbe koje svojstva elemenata pokušavaju povezati s atomskim masama.
1862. de Chancourtois stvara sustav u kojem je elemente poredao prema rastućim atomskim masama na spiralu kojom je opisao valjak. Raspored je takav da okomice na spiralu povezuju elemente čija su kemijska svojstva slična.
1864. John Newlands stvara zakon oktava uočivši da se slična kemijska svojstva ponavljaju za porast atomske mase od 8 jedinica. U prvotnoj verziji ostavljao je prazna mjesta u sustavu no u onoj tiskanoj 1866. nije. Na žalost, doživio je ismijavanje od strane kolega.
1868. Lothar Meyer pišući udžbenik opće kemije osjeća potrebu za sistematizacijom elemenata i stvara sustav vrlo sličan Mendeljejevljevom. Pri stvaranju sustava poslužio se atomskim volumenima.
Konačno, 1868. na 1869., točnije 17. veljače 1869. Dmitrij Ivanovič Mendeljejev objavljuje svoju periodičku tablicu koja je osnov današnjem periodnom sustavu. Nužno je naglasiti da su Meyer i Mendeljejev radili neovisno. Ono što Mendeljejeva izdvaja od ostalih je shvaćanje da je periodičnost prirodni zakon i da u takvom uvjerenju u svojoj tablici ostavlja prazna mjesta za tada još nepoznate elemente i predviđa njihova svojstva.
Mendeljejev je imao hrabrosti korigirati položaje elemenata u tablici i popuniti prazna mjesta u njoj predvidivši postojanje 10 tada nepoznatih elemenata. Od njih deset pronađeno je 7. Prva tri koji su pronađeni su: galij (Baisbourda 1875.), skandij (Nilson 1879.) i germanij (Winkler 1886.).
Snagu Mendeljejevljeva sustava moguće je sagledati usporedbom njegovih predskazanja s utvrđenim činjenicama:
Normalno bilo je i problema oko periodičke tablice elemenata. Jedan takav je otkriće plemenitih plinova (Ramsay i Rayleigh 1894.). Iako se u početku nikako nisu uklapali u sustav (zbog svoje kemijske inertnosti - neki su čak mislili da ni ne pripadaju u periodičku tablicu) na koncu su ipak dobili svoje mjesto; današnja nulta (0) skupina.
Konačno rješenje temeljnog problema dolazi 1913./1914. s Moseleyem. Iste je godine danac van den Broek predložio da svojstva atoma elemenata određuje naboj njihove jezgre.
Moseley je radeći s rentgenskim zračenjem snimio spektre elemenata od Ca do Zn i otkrio da svaki spektar posjeduje dvije karakteristične linije. Zamijetio je da im je frekvencija funkcija kvadrata prirodnog broja koji raste za jedan u danom nizu. Istraživanje je proširio na još 38 čvrstih elemenata i tako je nastalo poznato Moseleyevo stubište.
Moseleyev rad riješio je dotadašnje probleme kod parova poput Te-I,
K-Ar i Co-Ni čije atomske mase ne poštuju redosljed. (Nakon početne sistematizacije elemenata prema kemijskim i fizičkim svojstvima, temelj sistematizacije postaju i atomski parametri poput volumena i mase. Takva sistematizacija elemente u navedenim parovima svrstava suprotno porastu mase što je tada predstavljalo neobješnjiv problem. Time zapravo postaje očito da neki drugi atomski parametar, tada još nepoznat, možebitno ima veći utjecaj.) Pojam atomskog broja po kojem su danas poredani elementi uporabio je prvi put Ernest Rutherford 1920.
U svakom slučaju daljnji razvoj periodičke tablice elemenata i dublje razumijevanje odnosa kemijskih i fizičkih svojstava elemenata, omogućilo je spoznavanje građe atoma. Taj razvitak zasigurno je povezan s ljudima poput J. J. Thompsona, Nielsa Bohra, Wolfganga Paulija, Wernera Heisenberga, Ervina Schrödingera.
Spoznavanje periodičnosti kemijskih i fizičkih svojstava elemenata i ideja periodičke tablice ili sustava spada među najveća dostignuća moderne znanstvene misli, a njenu veličinu možda najbolje ocrtava činjenica da je preživjela prijelaz od klasične teorije svijeta (Newton, Maxwell) u kvantnu teoriju. |
|
|
Odgovorio:
Nenad Judaš
judas@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
