|
 |
|
Poslala sam vam pitanje netom prije nego što je nešto počelo zezati sa stranicom, pa nisam sigurna jeste li ga dobili i šaljem opet:
Možete li mi reći netoš ili dati smjernice ili web stranice o:
1. Rutherfordovom modelu atoma,
2. vodikovom spektru,
3. nuklearnoj sili.
Trebam za referat u utorak.
Pretraživala sam internet i našla sam dosta materijala ali mi je to sve prilično zbunjujuće, i imam osjećaj da je vodikov spektar više vezan za Bohrov model, koji mi nije tema referata.
Molim pomoć što prije!
|
|
Ime i prezime:
Dunja Habulin
dunja.habulin@gmail.com
|
 |
 |
Čini mi se čak da ga jesmo dobili, ali kako u zadnje vrijeme dolazi prilično pitanja, dosta njih jednostavno ne dođe na red tako da nije zgorega postaviti pitanje ponovno, ako se odgovor ne pojavi unutar tjedan dana.
O Rutherfordovom modelu atoma nema previše toga za pričati jer je u biti značio samo finalizaciju onoga što znamo o građi atoma, a to je da postoji sitna jezgra koja sadrži većinu mase te da oko nje kruži sijaset elektronâ. Model se temelji na eksperimentu u kojem je tanka zlatna folija bombardirana helionima te je nađeno da su se neki odbili dok je ogromna većina prohujala. Iz toga je, vodeći se zakonitostima mehanike krutih tijela, zaključeno da se atom uglavnom sastoji od ničega te da je gotovo sva masa koncentrirana u male gvaljice od kojih se one α-čestice mogu odbiti. Kako elektroni nesumnjivo postoje, slijedilo je da oni kruže (ili se nekako nalaze) oko tih malih jezgara.
Taj se model direktno nastavlja na Thomsonov u kojem jezgre nije bilo, već je atom smatran nekakvom pozitivno nabijenom melasom po kojoj lutaju negativno nabijeni elektroni, a isto tako direktno prethodi sličnom, ali bitno drugačijem Bohrovom modelu. Ta bitna razlika je u tomu što Bohrov model u igru ubacuje kvantnu mehaniku i počinje govoriti o unutranjoj strukturi atoma te o vezi iste s atomskim spektrima, što kod prethodnih modela nije bio slučaj.
Vodikov spektar jest vezan za Bohrov model jer je upravo tim modelom dotični spektar i opisan. Istina, Bohrov model ne objašnjava finu strukturu linija, a već kod helija postaje neprecizan, ali ipak je bio prekretnicom i temeljem svih budućih modela kojima se opisuje struktura elektronskog omotača.
Nuklearne sile su dvije: slaba i jaka. Prva drži na okupu protone i neutrone dok slaba ima svoje prste u β-raspadu. Kako nisam fizičar, to mi već one informacije što se nalaze na Wikipediji djeluju dovoljno komplicirano da se ne bih želio upuštati u tumačenje naravi tih sila. Ipak se kemičari primarno onim što je oko jezgre.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
