|
 |
|
Puno vam hvala na prijašnjem odgovoru, ali sam vas htjela zamolit da mi jednostavnije objasnite kako ovisi brzina o koncentraciji s obzirom da mi nisu poznate ovakve jednadžbe i neki pojmovi. Mi smo izvodili pokus sa enzimom iz kvasca i onda je on djelovao za različitim otopinama H202(3%,9%,...), i onda nam je postavljeno pitanje koji su uzroci pogrešaka i moguća ograničenja kod izvoeđnja pokusa, također nam je postavljeno pitanje koje su slabosti procesa i koje bi se realne preinake trebale uvesti kako bi se poboljšao postupak. Nadam se da ćete mi uspjeti odgovoriti na ovo pitanje. Hvala.
|
|
Ime i prezime:
Petra Marinović
marinovic_1996@hotmail.com
|
 |
 |
Većinu pojmova koji ti nisu jasni možeš ignorirati ili, osjetiš li znatiželju, lako naći dobro objašnjene, makar i na Wikipediji. Za tumačenje utjecaja koncentracije supstrata na brzinu reakcije bitan je samo grafički prikaz odnosa uz pripadnu jednadžbu:
v = Vm[S]/([S] + Km)
gdje su Vm i Km konstante karakteristične za enzim, a [S] koncentracija supstrata. Kao što se na grafu (Slika 1.) može vidjeti, s dodatkom supstrata brzina reakcije raste, ali sve sporije. Razlog tomu je što molekula enzimâ ima konačno mnogo i ne mogu beskonačno brzo prevoditi supstrate u produkte. Jednu analogiju sam već opisao, a jednadžbu pojednostavniti ne mogu jer bih onda zašao u sivo područje banaliziranja.
Jedino si možeš potjerati situaciju u dvije krajnosti od kojih je jedna da je koncentracija supstrata puno veća od Km poradi čega će se potonji element u jednadžbi moći zanamariti pa će izraz biti:
v = Vm
jer će se koncentracije pokratiti, budući istima. To je slučaj kad je supstrat u ogromnom suvišku pa brzina reakcije o njegovoj koncentraciji ne ovisi. Druga krajnost je da je koncentracija susptrata vrlo mala. Tada će izraz spasti na:
v = [S]Vm/Km
što će reći da je brzina reakcije proporcionalna koncentraciji supstrata.
Uprkos ovim dvama pojednostavljenjima, ostajem pri tomu da je lakše i zdravije baratati s početnom jednadžbom jer zbilja nije komplicirana.
Što se pokusâ tiče, teško mi je išta komentirati kad nisu potpuno opisani. Ne znam čak ni što je i kako mjereno. Da bi se moglo govoriti o uzrocima pogrešaka, trebalo bi prvo znati o kakvim je pogreškama riječ. Pretpostavit ću da se radi o mjerenju volumena oslobođenog kisika jer se nema što drugo mjeriti (ostaje pitanje točne izvedbe pokusâ). Greške u mjerenju volumena mogu doći od loše postavljene ili neprecizno izbaždarene aparature, reagiranja kisika s nekim otopljenim tvarima, nepreciznog ili netočnog mjerenja vremena i možda još čega. Nadalje, ako se upotrijebi kvasac namjesto čistog enzima, koncentracija enzima ostaje nepoznata, a pitanje je i što je sve utjecalo na raspad vodikovog peroksida pa se mora pribjegavati nekim prilično proizvoljnim brojkama.
O slabostima procesa ne znam što reći. Poboljšanje procesa čija je svrha uništavanje vodikovog peroksida nema nikakvog smisla jer se u stvarnosti rade procesi kojima se on stvara tako da ostaje poboljšanje samih mjerenja. Da bi se njih moglo poboljšati, treba prvo znati kako se izvode. Ono općenito što mogu reći jest: kontrola temperature, osiguravanje toga da otopina ne troši kisik te da ne postoji katalitička aktivnost pored enzimatske, što preciznije i redovitije mjerenje oslobođenog volumena i možda još štogod.
Ako je pak pitanje bilo od opće sorte, onda je odgovor još općenitiji: kontrola svih za proces bitnih parametara, što god da oni bili.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
