Najlakše je pričekati pa ćeš vidjeti. Ja bih prije očekivao da ćeš nakon nekog vremena naći da više nema konca. Permanganat je jak oksidans i općenito ne pretjerano stabilna vrsta. U vodenim otopinama polako se raspada na kisik, kalijev hidroksid i manganov dioksid koji taloži kao smeđi prah. Ako se u otopini nađe organskih tvari, namjesto raspada slijedi oksidacija. Svjetlost i mnoge neoksidirljive nečistoće mogu poslužiti kao katalizatori raspada.
S druge strane, ako kreneš od zasićene otopine pri višoj temperaturi (npr. 25 grama kalijevog permanganata se pri 65 °C može otopiti u 100 mililitara vode) te ju pustiš da se ohladi, vjerojatno ćeš dobiti hrpu kristala.
Kalijev permanganat nije na zraku zapaljiva supstanca, ali može burno reagirati s raznim organskim (i anorganskim) tvarima (npr. razmutiš li ga u malo koncentrirane sumporne kiseline i jednostavno dotakneš smjesu vatom namočenom etanolom, vata će planuti) tako da s njime treba biti oprezan. Žarenjem njega samog oslobađa se kisik, a pored kisika nastaju kalijev manganat i manganov dioksid. Prvi otopljen u vodi daje lijepu zelenu otopinu i prilično je nestabilan te već blagim zakiseljavanjem otopine disproporcionira na permanganat i manganov dioksid.
Usput budi rečeno, i pored najvećeg opreza nakon pokusâ s kalijevim permanganatom ponekad nađeš uokolo neoperive smeđe mrlje. Njih se vrlo lako može skinuti otopinom kalijevogdisulfita (vinobrana).

Pozdrav,