|
 |
|
molim što prije da mi neko objasni dobivanje aluminija elektrolizom.Treba mi za referat.Thanks
|
|
Ime i prezime:
toni duilo
toni.duilo@si.hinet.hr
|
 |
 |
Aluminij dobivamo elektrolizom otopine aluminijevog(III) oksida u rastaljenom kriolitu, Na3AlF6. Taljevinu čistog kriolita ne elektroliziramo izravno jer je talište aliminijevog(III) oksida oko 2000 oC te bi postupak bio neisplativ. Talište kriolita je pri nekih 1000 oC. Pri temperaturama nešto višim od tališta otopina Al2O3 u kriolitu je 10 do 20 %-tna. Radna temperatura je time oko 950 oC (sniženje ledišta, Raultov zakon). Grijanje ćelije ostvarujemo električnim grijačima.
Elektrolitička ćelija je posuda načinjena od željeznih limova iznutra obloženih izolacijskim materijalom i debelim grafitnim pločama koje služe kao katoda. Anode su načinjene od ugljena što manjeg sadržaja pepela radi dobivanja što čišćeg aluminija (Söderberg elektrode). Anoda se pri dnu neprestano troši, a odozgo u kalup povremeno ubacujemo nove količine Söderberg mase. Jakost struje je oko 50 000 A, a napon od 5 do 7 V.
Reakcije na elektrodama možemo prikazati kao:
katoda: 2Al2O3 + 6e– → 2Al + 2AlO33–
anoda: 2AlO33– + 3C → 3CO + 6e– + Al2O3.
Aluminij izlučen na katodi je rastaljen i zbog veće gustoće tone na dno ćelije odakle ga povremeno vadimo. Iznad njega pliva taljevina s otopljenim Al2O3 i štiti ga od oksidacije. Toplinu dobivenu oksidacijom ugljika koristimo za održavanje elektrolita u rastaljenom stanju. Time smanjujemo količinu struje potrebnu za grijanje ćelije što daje daljenje pojeftinjenje postupka. Povremeno u taljevinu treba dodati svježi Al2O3. Pomanjkanje Al2O3 obično indicira takozvani anodni efekt - naglo povećanje napona i smanjenje jaskosti struje.
Literatura: I. Filipović i S. Lipanović, Opća i anorganska kemija, Školska knjiga, Zagreb, 1987, str.876.
Pozdrav. |
|
|
Odgovorio:
Nenad Judaš
judas@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
