|
 |
|
bok!!
Kako možemo dokazati (kojim postupkom)da svaku kem. reakciju prati promjena energije?? hvala
|
|
Ime i prezime:
karlo kožina
karlokozina@hotmail.com
|
 |
 |
Nije to neka mudrost, treba samo promjenu u energiji pokušati izmjeriti, najbolje kao toplinu, što će reći kalorimetrijom. Ako je cilj samo pokazati da se nešto zbiva s energijom, dovoljno je u reakcijsku smjesu metnuti kakav termometar i uočiti da se temperatura mijenja (ako se mijenja).
No, naći će se uvijek i reakcija kod kojih je oslobođena ili primljena energija pravo neznatna (racemizacije, primjerice, kod kojih imamo samo solvatacijske doprinose, budući da su produkti zrcalnosimetrične slike reaktanata) pa treba nekad vrlo oprezno mjeriti kako bi se moglo uočiti ikakvu promjenu. A može se zbiti i (premda ja za takvu ne znam) kakva promjena kod koje se topina neće ni oslobađati ni trošiti. Onda ćemo biti prisiljeni zaključiti da smo dokazali tvrdnju suprotnu onoj koju je trebalo dokazati. Uglavnom, nema nekog suvislog razloga da promjena energije ne bude nula. To je samo vrlo nevjerojatno.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Kao prvo, moramo točno definirati što mislimo pod "promjena energije", t.j. na koju energiju mislimo.
Primjerice, ukoliko pod energijom mislimo na Gibbsovu energiju (G), tada je stvar trivijalna; po definiciji zbivaju se samo oni procesi pri kojima se Gibbsova energija smanjuje (t.j. za koje je ΔrG < 0), tako da svaka reakcija do koje dolazi nužno mora biti vezena uza promjenu (smanjenje) Gibbsove energije, a reakcija će se zbivati dok ΔrG ne dosegne vrijednost 0, što se događa kada se uspostavi ravnoteža.
Ukoliko nas pak zanima promjena toplinske energije, t.j. izmjena topline između sustava (reakcijske smjese) i okoline, tada ćemo promatrati što se događa s reakcijskom entalpijom (ΔrH), a to ćemo učiniti eksperimentalno tako da reakciju provodimo u kalorimetru i mjerimo koliko topline sustav predaje okolini ili obrnuto. Tako ćemo eksperimentom pokazati da je reakciju prati promjena entalpije, odnosno izmjena topline.
Ovdje valja samo jos napomenuti da postoje takovi procesi kod kojih je izmjena topline s okolinom vrlo mala, čak toliko mala da je se pokusom u opće ne može zamijetiti. Takovi se procesi nazivaju izoentalpijskma i uvjetovani su primarno povećanjem entropije (reakcijska Gibbsova energija je ΔrG = ΔrH - TΔrS), gdje je ΔrS reakcijska entropija a T termodinamička temperatura; ako je dakle ΔrH približno 0, to da bi ΔrG imalo negativnu vrijednost, ΔrS mora biti pozitivna). |
|
|
Odgovorio:
Vladimir Stilinović
vstilinovic@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
