|
 |
|
Poštovani, ispičavam se na nepodpisivanju pa evo ponovno postavljam pitanje;
Na koji način djeluju kuglice za vrenje (mehanizam djelovanja), tj. na koji način omogućuju jednakomjerno ključanje? Hvala!
p.s. da sam dobila odgovor ne bih vas pitala
|
|
Ime i prezime:
Lilica Marić
lmaric@gmail.com
|
 |
 |
Vrenje samo po sebi nije bitno drugačije od "običnog" isparavanja, razlika je tek to što sad tekućina isparava i ispod površine, a para u liku mjehurića izlazi na površinu, zbog čega sve skupa djeluje malo nemirno. Ti mjehurići pak ne nastaju bilo kako i bilo gdje, barem ne kad tekućina nije zagrijana bitno iznad vrelišta. Konkretno, stvar je u tome da se za nastanak mjehurića određena količina molekula vode mora otrgnuti od ostalih i stvoriti nekakav pramjehurić ili jezgru, (nukleus, zbog čega se taj proces naziva nukleacijom). Usred tekućine tako nešto malo je vjerojatno pa je ponekad moguće zagrijati tekućine i prilično iznad vrelišta (znam tako za slučaj kad je stanoviti profesor u potpuno novoj čaši zagrijao vodu do preko 125 °C iza čega je, naravno, voda naglo provrela i razletjela po digestoru). No, na rubovima tekućine (granici faze) zato nije toliki problem preskočiti van. Tako se isparavanje s površine zbiva manje-više uvijek kad je zrak iznad nezasićen parama tekućine, a ispod površine se to zbiva na stijenkama posude ili komadićima uronjenima u tekućinu, ali tek kad temperatura bude blizu vrelišta.
Ono što stijenke rade svodi se na to da su hrapave pa molekule vrele tekućine, umjesto da moraju raditi rupu usred tekućine, iskoriste neku pukotinu na stijenci (ili kuglici za vrenje) i krenu iz nje stvarati mjehurić. Također, moguće je da je na stijenci i zaostalo nešto zraka pa postoji već gotov nukleus. Zbog toga se može dogoditi da suhi predmeti uronjeni u kipuću tekućinu u početku jako pojačaju vrenje, a kasnije taj utjecaj opadne, jer se pukotine ispunjene zrakom postupno ispune tekućinom. Ukratko, nekog posebnog mehanizma nema. Naprosto je molekulama tekućine lakše odvojiti se od ostalih kad nisu potpuno okružene onime od čega kane pobjeći. Zato se za ujednačavanje vrenja obično rabe krhotine koječega, budući da imaju veliku relativnu površinu.
Inače, nešto malo o vrenju pisao sam već ovdje.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
