|
 |
|
Na mojih posljednjih nekoliko pitanja nisam dobio odgovor, ali sam dosta uporan, pa imam jedno drugo pitanje.
Zamolio bih objašnjenje van der Waalsovih privlačnih sila, te vodikovih veza koje djeluju između molekula vode.
Što se tiče vodikovih veza, prvenstveno me zanima koji se elementi vežu njome, kako se međusobno vežu te kako znamo da li elemente spaja vodikova ili kovalentna veza.
I ako može odgovor na pitanje, kako znamo kakvo prostorno usmjerenje pojedina kovalentna veza ima? Po nekakvoj općoj formuli (npr. XY4 je tetraedar) ili po nečem drugom?
|
|
Ime i prezime:
Luka Davidović
kimithebest777@gmail.com
|
 |
 |
Možda bi sad bilo ironično dometnuti da se upornost isplati, ali deset dana čak nije rekord u čekanju. Nadam se da si u međuvremenu pogledao je li na koje od tvojih pitanje odgovoreno već ranije (npr. ovdje, ovdje i ovdje) i možda provjerio što o tomu kaže udžbenik kemije.
Općenito je za vodikovu vezu bitno da imaš dva elektronegativna atoma od kojih jedan na sebi ima barem jedan atom vodika, a drugi barem jedan nevezni elektronski par. Nađu li se takvi blizu, atom vodika će se namjestiti negdje između ove dvojice tako da spomenuti elektronski par malko i njemu pripadne. Atomi koji mogu tvoriti vodikove veze su gotovo svi nemetali, s tim da jakost vodikovih veza jako opada s njihovom elektronegativnošću. Zato su najjače vodikove veze one među molekulama fluorovodika, a one tipa C―H∙∙∙O obično prilično upitne, osim npr. ako su preostali atomi na ugljikovom fluorovi.
Ako imaš nacrtanu molekulsku formulu nekog spoja, vodikove veze ćeš prepoznati po tomu što su označene točkicama, a ne crticama. Ako ti pak netko dade samo prostorni raspored atoma, onda treba gledati udaljenosti među njima. Vodikove veze su znatno dulje od kovalentnih i nužno je da negdje između (tj. da nije predaleko od linije koja ih spaja) dva atoma bude vodik. Ima li između dvaju atoma ikakve veze može se isto procijeniti iz njihove udaljenosti (duljine kemijskih veza između pojedinih atoma redovito su unutar nekog raspona vrijednosti), a u modernija vremena i putem računalne kemije.
Prostorno usmjerenje se odokativno može procijeniti pomoću teorije VSEPR (valence shell electron pair repulsion), a načela kojih se treba držati (nakon što nacrtaš molekulu Lewisovom simbolikom) su da se sve međusobno odbija, od toga najviše nevezni elektronski parovi, a najmanje atomi vezani na centralni atom (jednostavno rečeno, crtice se među sobom odbijaju slabo, crtice i točkice jače, a točkice najjače). Usmjerenja veza u prostoru onda idu tako da sve bude međusobno što udaljenije (spomenuti oktaedar jest jedan takav raspored), što za većinu jednostavnih molekula lijepo funkcionira. Želiš li točne podatke, trebat će ti neka spektroskopija, a najbolje je naći kristalnu strukturu spoja. Također se može primijeniti i računalno modeliranje, s tim da rezultati obično jako ovise o upotrebljenoj metodi.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
