|
 |
|
ovo su moja pitanja na koja bi trebalo odgovoriti još danas ako možete:1.šećerni je sirup mnogo viskozniji od maslinova ulja.sirup se otapa u vodi, a maslinovo se ulje ne otapa u vodi.koje sile djeluju u sirupu,a u maslinovu ulju ih nema?2.prolije li se tekućina po većoj površini, ona mnogo brže ispari.zašto u zatvorenom spremniku veličina površine ne utječe na ravnotežni tlak pare? 3.protumačite na molekulnoj razini zašto se tekućina pri isparivanju hladi.4.što je ravnotežni tlak pare? zašto to zovemo dinamička ravnoteža?5.koje međumolekulne sile valja nadvladati da bi se:a)led rastalio, b)sumpor rastalio, c)tekući amonijak preveo u paru?6.pri prijelazu čvrste tvari u talinu toplina se troši jer je potrebna energija da se razori kristalna resetka.a)kako se zove toplina koja se troši pri prijelazu iz čvrstog stanja u tekuće? b)hoće li promjena entalpije biti veća ili manja od nule? c)pri kojem će se procesu osloboditi toplina utrošena pri taljenju? molim vas da mi odgovorite jos danas ako uspijete,unaprijed zahvaljujem
|
|
Ime i prezime:
martina vezić
nemam
|
 |
 |
Odgovoriti ne možemo baš isti dan, ali bolje ikad, nego nikad. :-)
1.
Viskoznost ovisi o silama među molekulama te tvari, a topljivost o silama između molekula te tvari i molekula otapala. Šećerni sirup nije baš najbolji primjer za otapanje jer to već je otopina šećera u vodi (samo vrlo koncentrirana).
Zaključak: međumolekulske sile u šećernom sirupu su jače od sila među molekulama ulja; sile između molekula ulja i molekula vode su mnogo slabije od sila među molekulama ulja, zapravo se molekula ulja "bolje osjeća u ulju, nego u vodi". Između molekula ulja (to su uglavnom esteri masnih kiselina i glicerola) vladaju van der Waalsove veze. Glavna vrsta veza između molekula šećera i vode, kao i između samih molekula vode, su vodikove.
2.,3. i 4.
Isparavanje je odlaženje molekula tekućine s površine u prostor iznad. Neke molekule iz plina sudaraju se s površinom tekućine i opet završe u njoj. Ravnoteža je uspostavljena kad je brzina kojom molekule napuštaju tekućinu jednaka brzini kojom se vraćaju (brzinu ćemo u ovom slučaju definirati kao broj molekula u vremenu, v = N / t). To nije ravnoteža kao kad su uravnoteženi krakovi na vagi, nego molekule i dalje idu vamo-tamo pa se naziva dinamičkom ravnotežom. Tlak plina iznad tekućine koji proizvode molekule te tekućine u uvjetima dinamičke ravnoteže naziva se ravnotežnim tlakom.
Za isparavanje, tj. za bijeg molekula s površine potrebna je energija. Molekula mora svladati sile kojima je privlače ostale molekule u tekućini. Energija koja će se iskoristiti za isparavanje je toplinska pa će se tekućina hladiti isparavajući.
Preostaje mi još pitanje s veličinom površine. Molekule će prije ispuniti prostor iznad tekućine (do ravnotežnog tlaka) što je veća površina jer "imaju više mjesta" za izlazak. Ali je i veća mogućnost da će se opet sudariti s površinom i vratiti se u tekuću fazu. Krajnji rezultat je isti ravnotežni tlak.
5.
Treba svladati: a) vodikove veze, b) van der Waalsove sile, c) vodikove veze.
6.
a) latentna toplina taljenja
b) ΔH > 0 (sustavu dovodimo energiju, njegova ukupna energija se povećava)
c) istu količinu energije u obliku topline dobit ćemo kad talina kristalizira, kad se ponovo izgradi kristalna struktura (kad smo već kod toga - ne razara se kristalna rešetka, nego kristalna struktura).
Tko čeka, dočeka. :-) |
|
|
Odgovorio:
Kristijan A. Kovač
kkovac@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
