|
 |
|
Molim vas da mi objasnite :
1.Zašto su krutine i tekućine gotovo nestlačive?
2.Po čemu se amorfne krutine razlikuju od kristaliziranih?
3.Zašto je gustoća leda manja od gustoće vode te zašto voda ima vrlo visoko vrelište ?
Profesorica nam baš to i nije objasnila te vas molim da mi to pokušate razjasniti - hvala!
|
|
Ime i prezime:
Marija Didović
-
|
 |
 |
Pokušat ću.
1. Gradivne jedinice krutina i tekućina (molekule, atomi, ioni) gusto su složene jedna do druge. Među njima gotovo da nema prostora. Plin se može stlačiti jer se molekule nalaze na velikim udaljenostima. Ponekad visoki tlak uzrokuje promjenu alotropske modifikacije krutine. Molekule se preslaguju tako da na višem tlaku zauzimaju manje mjesta. Tvar postaje gušća, ali nikada se volumen neće smanjiti koliko kod plina.
2. Razlika je na atomskom nivou.
Atomi/molekule kristala pravilno su raspoređeni u prostoru. Natrijev klorid jednostavan je primjer. U kristalu natrijeva klorida svaki je atom okružen sa šest atoma natrija koji čine pravilan oktaedar. Isto vrijedi i za svaki atom natrija. Ponekad naiđe neki defekt i to je to. Zato se cijeli kristal može prikazati ponavljanjem jednog malog djelića (elementarne ćelije).
S amorfnim tvarima nije tako. Atomi/molekule su razbacani uokolo i ne postoje postoje ekvivalentni jer su okruženi s različitim brojem drugih, u različitim smjerovima i na različitim udaljenostima. Amorfne tvari unutrašnje su građe poput tekućina. Često i nastaju brzim zamrzavanjem tekućina da se molekule ne stignu rasporediti.
Realni amorfni sustavi obično su strukture između krajnje amorfne i kristalne pa postoji uređenost kratkog dometa u obliku klustera ili veće kristalne domene.
S vremenom amorfne tvari kristaliziraju - atomi se premještaju i uređenost se povećava dok sve ne završi jednim velikim kristalom, barem u teoriji.
Najsigurniji način za razlikovanje amorfnih od kristalnih krutina kao i za određivanje stupnja kristaliničnosti je roentgenska difrakcija. Pokazatelj mogu biti o optička, mehanička, termička i druga svojstva.
3) Evo o čemu se radi. U tekućoj vodi molekule se nalaze manje-više blizu jedna drugoj. One jesu povezane vodikovim vezama, no te se veze stalno kidaju i ponovo nastaju. U ledu su molekule povezane u čvrstu strukturu, ali manje gustoće od tekuće vode jer su molekule fiksirane na mjestu, a među njima ima mnogo slobodnog prostora.
Već spomenute vodikove veze uzrok su visokog vrelišta, a i tališta vode (odgovor na pitanje 812). |
|
|
Odgovorio:
Kristijan A. Kovač
kkovac@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
