|
 |
|
Mozete li mi malo poviše reći o pisanju agregatnih stanja u kemijskim jednađbama, koja agregatna stanja imaju određeni spojevi - kiseline, hidroksidi, lužine, soli, oksidi metala...
|
|
Ime i prezime:
Ivan Varošanec
ivan.hr.cro@hotmail.com
|
 |
 |
Nisam baš siguran jesam li dobro shvatio pitanje. Pokušat ću odgovoriti, a ako ne budeš zadovoljan mojim odgovorom, javi nam se ponovno s preciznije postavljenim pitanjem.
U kemijskim jednadžbama uz simbole sudionika kemijske reakcije (reaktanata i produkata) možemo pisati još i simbole njihovih agregacijskih stanja. Time jednadžba postaje preciznija, jer nam osim informacije o identitetu sudionika kemijske reakcije daje još i dodatnu informaciju o agregacijskom stanju pojedinih sudionika. To je posebno važno u termokemiji, kemijskoj disciplini koja proučava promjene topline koje prate svaku kemijsku reakciju. Naime, nije svejedno hoće li u nekoj kemijskoj reakciji nastati recimo tekuća ili plinovita voda (tj. vodena para), jer se za prelazak vode iz tekućega u plinovito agregacijsko stanje treba utrošiti toplina, a to onda mijenja ukupnu entalpiju reakcije za iznos entalpije faznog prijelaza iz tekućega u plinovito agregacijsko stanje.
Najčešće rabljeni simboli agregacijskih stanja su:
s – čvrsto (od engl. solid)
l – tekuće ili, točnije, kapljevito (od engl. liquid)
g – plinovito (od engl. gas)
aq – otopljeno u vodi (od lat. aqua)
Postoje i drugi, još precizniji simboli agregacijskih stanja, no oni se rabe rjeđe, npr.:
cr – kristalno (od engl. crystal)
am – amorfna krutina (npr. staklo)
Simbole agregacijskih stanja pišemo u zagradi, priljubljeno (tj. bez razmaka) uz simbol kemijske vrste na koju se odnosi, u ravnini teksta (dakle ne u subskriptu kako se znade vidjeti u lošijim udžbenicima). Drugim riječima, ispravno je HCl(aq), a pogrešno je HCl (aq) i HCl(aq).
Što se tiče drugog dijela pitanja, nemoguće je dati općenit odgovor. Čisti spojevi koji se nazivaju kiselinama mogu biti u bilo kojem agragacijskom stanju, ovisno o spoju i ovisno o temperaturi. Primjerice, sumporna kiselina je pri sobnoj temperaturi kapljevina, H2SO4(l), no ohladimo li je na dovoljno nisku temperaturu (ispod 10 °C), prijeći će u krutinu, H2SO4(s). Vodenu otopinu sumporne kiseline označit ćemo kao H2SO4(aq). Klorovodična (solna) kiselina, HCl(aq), dobiva se otapanjem plinovitog klorovodika, HCl(g), u vodi. Hlađenjem suhog plinovitog klorovodika na dovoljno nisku temperaturu dobit ćemo suhi tekući klorovodik, HCl(l), a daljnjim hlađenjem čak i čvrsti klorovodik, HCl(s). Natrijev hidroksid je na sobnoj temperaturi krutina, NaOH(s). Natrijev hidroksid otopljen u vodi označit ćemo kao NaOH(aq). Analogno postupamo i za soli, metalne okside itd. Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Tomislav Portada
tportad@irb.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
