|
 |
|
Po uzoru na pokus dobivanja Fe u oks. stanju +VI (oksidacija Fe3+ sa OCl- (varikina) u jako lužnatoj otopini) napravio sam eksperiment u kojem sam umjesto otopine FeCl3 upotrijebio otopinu CuSO4.
U oko 10 mL 50%-tne otopine NaOH dodao sam 0,5 mL zasićene otopine CuSO4 pri čemu se nastali talog otopio i nastala je tamnomodra otopina («otopina 1»). Dodatkom par mL «Varikine» (OCl-) boja otopine prelazi u maslinastozelenu, ali otopina ostaje bistra. Nakon par sekundi pojavili su se mjehurići plina. Plin se puno bolje oslobađa mućkanjem i miješanjem otopine. Zaključio sam da je to kisik, jer nema mirisa ni boje, ne mijenja boju mokrog univerzalnog indikatorskog papira. Stajanjem te otopine (a pogotovo miješanjem) uz oslobađanje plina boja se polako vraća u polaznu tamnomodru. Zelena boja otopine po meni nije uzrokovana kompleksom bakra sa kloridima, zato jer sam u «otopinu 1» dodao zasićenu otopinu NaCl pri čemu nije bilo nikakve promjene boje.
Što se dogodilo u otopini tijekom ovog pokusa? Od čega je otopina maslinastozelena i zašto se tijekom razvijanja plina boja vraća natrag u početnu tamnoplavu?
Moja je pretpostavka da je nastao neki peroksid iz kojeg se oslobodio kisik stajanjem...
Pozdrav
|
|
Ime i prezime:
Ivan Novak
inovak@net.hr
|
 |
 |
Po svojoj prilici, hipohaliti su skloni raspasti se na halide i kisik, a prisustvo prijelaznih metala takve reakcije katalizira. Kinetika tih reakcija je proučavana, ali nisam našao previše podataka pa ću samo prepričati što se otprilike zbivalo u tvojem pokusu.
Kad si otopini koja je sadržavala ione [Cu(OH)3]- i [Cu(OH)4]2- dodao varikine, nastalo je nešto žutog [Cu2(O)(OH)7]3-. (Ako još nisi, probaj u otopinu kuprata dodavati različite količine varikine da vidiš varira li boja od plave do žute ili ne.) Taj se nestabilan kompleks raspada dajući kisik i [Cu(OH)3]- koji se opet može oksidirati. (Zato i jest u pitanju kataliza.)
Vrlo vjerojatno to nije sve što se zbiva u otopini jer je predloženo još nekoliko reakcijskih mehanizama (preko hipokloritnih kompleksa, tetrahidroksokuprata(III), bakrovog(II) peroksida). Ipak, put koji vodi preko [Cu2(O)(OH)7]3- je dokazan jer je izvedeno mnoštvo pokusa u kojima su iz alkalnih otopina bakra(II) djelovanjem hipoklorita dobivene soli poput Ca(CuO2)2, Ba(CuO2)2 ili NaCuO2.
Pretpostavljam da sad više nije problem zaključiti otkud zelena boja i zašto se nakon oslobađanja kisika vraća modra boja.
Za još malo informacija o pripravljanju bakrovog(II) peroksida i soli bakrovog(III) oksida preporučam potražiti velebno djelo J. W. Mellora, A comprehensive treatise on inorganic and theoretical chemistry. Iako su neki podaci tamo upitni, isplati se čitati.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
