|
 |
|
možete li mi objasniti zašto Fe2(sa tri valencije jer neznam staviti crte gore)i O3(sa dvije valencije zove)željezov trioksid a ima višekratnik broj 6 pa zašto se ne zove šestoksid ako s drugim primjerom gleda višekratnik npr, Cu(sa dvije valencije) i F2 s(sa 1 vlencijom) zove bakrov dva florid jer je njima višekratnik dva.
Neznam da li je dobro postavljeno jer nisam znao pisati valencije gore pa se ispricavam i unaprijed hvala
|
|
Ime i prezime:
dini
dinbujari@hotmail.com
|
 |
 |
Pomiješao si dvije vrste kemijskih imena.
Prva vrsta kemijskih imena tvori se jednostavnim imenovanjem elektropozitivnog i elektronegativnog dijela formulske jedinke, bez navođenja stehiometrije, npr.
NaCl – natrijev klorid
CaCl2 – kalcijev klorid
AlCl3 – aluminijev klorid
Na2O – natrijev oksid
CaO – kalcijev oksid
Al2O3 – aluminijev oksid
Ako je elektropozitivni dio takav da može imati više oksidacijskih stanja, tada u toj vrsti imena moramo naznačiti oksidacijsko stanje kako bismo izbjegli moguće nesporazume:
CuCl – bakrov(I) klorid
CuCl2 – bakrov(II) klorid
FeO – željezov(II) oksid
Fe2O3 – željezov(III) oksid
CO – ugljikov(II) oksid
CO2 – ugljikov(IV) oksid
Rimski broj koji označuje oksidacijsko stanje elektropozitivnog dijela piše se u zagradi, a zagrada se priljubljuje uz prvu riječ u imenu bez razmaka. Imena se čitaju [bakrov-jedan-klorid], [bakrov-dva-klorid] itd.
Druga vrsta kemijskih imena su tzv. imena zasnovana na stehiometriji. U njima se ispred imena elektropozitivnog dijela i ispred imena elektronegativnog dijela dodaju tzv. umnožni prefiksi (mono, di, tri, tetra, penta...) koji govore o tome od koliko je dotičnih jedinica formulska jedinka sastavljena. Prefiks mono se najčešće izostavlja, osim tamo gdje je nužan za izbjegavanje nesporazuma. Imena zasnovana na stehiometriji gore navedenih spojeva glase:
NaCl – mononatrijev monoklorid ili natrijev klorid
CaCl2 – monokalcijev diklorid ili kalcijev diklorid
AlCl3 – monoaluminijev triklorid ili aluminijev triklorid
Na2O – dinatrijev monoksid ili dinatrijev oksid
CaO – monokalcijev monoksid ili kalcijev oksid
Al2O3 – dialuminijev trioksid
CuCl – monobakrov monoklorid ili bakrov monoklorid
CuCl2 – monobakrov diklorid ili bakrov diklorid
FeO – monoželjezov monoksid ili željezov monoksid
Fe2O3 – diželjezov trioksid
CO – monougljikov monoksid ili ugljikov monoksid
CO2 – monougljikov dioksid ili ugljikov dioksid
Mnoga od nevedenih imena imaju samo teorijsko značenje i u praksi se ne viđaju, naprosto stoga što se u praksi služimo onim imenom koje nam je u datom trenutku najzgodnije. Primjerice, gotovo nikad nećemo Al2O3 nazvati dialuminijevim trioksidom, jer je jednostavnije reći aluminijev oksid, a kako je aluminij uvijek trovalentan, a kisik dvovalentan, očito je da ne postoji mogućnost zabune.
Tvoja se pogreška sastoji u tome što si ime željezov(III) oksid pogrešno interpretirao kao "željezov trioksid", što bi bilo ime nepostojećeg spoja formule FeO3. Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Tomislav Portada
tportad@irb.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
