|
 |
|
Doba rdan!!!
Kako ili bolje rečeno dobile imena perklorasta, klorasta ,kloratna i perkloratna kiselina.
Zahvaljujem.
|
|
Ime i prezime:
Vedran Barbarić
|
 |
 |
Sve je počelo kada je francuski kemičar Antoine Laurent Lavoisier zaključio 70-ih godina XVIII. vijeka da sve kiseline sadrže kisik (danas znamo da tomu nije tako, ali to nema veze s ovom pričom). Jače kiseline imaju po Lavoisieru više kisika, a slabije manje. Uz to, Lavoisier se je domislio da imena kemijskih tvari trebaju biti u skladu s njihovim sastavom, a ne s njihovim izgledom, podrijetlom i slično. Stoga je u suradnji s još trojicom francuskih kemičara, Claude-Louisom Bertholletom, Antoineom Fourcroyem i Guytonom de Morveauom, 1787. godine objavio "Méthode de nomenclature chimique" (Metoda kemijske nomenllature) u kojoj su autori razložili nomenklaturni sustav temeljen na gorenavedenom načelu. Kako sve kiseline po Lavoisieru sadrže kisik, to se njihova imena imaju tvoriti od dvije riječi - riječi acide (kiselina) i pridjeva koji opisuje o kojoj se kiselini radi. Pridjev se tvori od imena elementa čija je to kiselina komu se dodaju prefiksi i sufiksi kojima se označava sadržaj kisika. Osnovna kiselina dobija nastavak -ique (lat. -icum, hrv. -na), a kiselina koja ima manje kisika od osnovne nastavak -eux (lat. -osum, hrv. -asta) ukoliko bi neka kiselina imala još manje kisika tada bi se njenom imenu dodao još i prefiks hypo- (iz grč. (is)pod), a ukoliko bi imala više kisika od osnovne, tada bi njeno ime bilo ime osnovne kiseline s nadodanim prefiksom per- (og grč. hyper = (iz)nad). Tako je ono što je do tada bilo poznato kao vitriolno ulje postalo acide sulfurique, tj. sumporna kiselina, a flogistonirano vitriolno ulje iliti sumporno-kiseli zrak postao je acide sulfureux, tj. sumporasta kiselina. (Valja doduše napomenuti da u ono doba još nisu razlikovali ono što mi danas smatramo kiselinama od oksida nemetala, tako da za Lavoisiera "sumporna kiselina" označava spoj SO3. Tek je sredinom XIX. stoljeća potpuno prihvaćeno da je sumporna kiselina spoj formule H2SO4, a ne jednostavno u vodi otopljen SO3.) Kada su pootkrivane oksokiseline klora, tada su im imena jednostavno dodijeljena po shemi koju su puno prije bila zacrtala četvorica gorenavedenih francuza.
Uzgred budi rečeno, kako danas znamo puno više o strukturi tvari no što smo znali prije, shema iz XVIII. stoljeća više nije posve zadovoljavala. Prvo i osnovno, u tim se imenima javlja riječ "kiselina" koja označava svojstvo, a ne sastav niti strukturu. Stoga su zamišljeni novi putevi po kojima se mogu imenovati kiseline. Jedno se je vrijeme prednost davala vodikovoj nomenklaturi kiselina, po kojoj se svaka kiselina ima smatrati kao sol vodikova kationa i kiselinskog aniona. Sumporna kiselina tako postaje divodikov sulfat ili točnije divodikov tetraoksosulfat(VI), a klorna kiselina vodikov klorat ili vodikov trioksoklorat(V). Danas se prednost daje koordinacijskoj nomenklaturi gdje se kiselina promatra kao koordinacijski spoj sa središnjim atomom i na nj. vezanim ligandima. po toj nomenklaturi sumporna je kiselina di(hidrokso)di(okso)sumpor(VI), a klorna hidroksodi(okso)klor(V).
Da preduhitrim pitanje koje bi u ovome trenutku moglo nastati, sva su ta navedena imena za pojedinu kiselinu ispravna, a koje ćemo rabiti najviše ovisi o tome koje nam u danom trenutku najbolje odgovara, tako da slobodno možeš govoriti o sumpornim, perklornim i hipojodastim kiselinama, a da se pri tome bitno ne ogriješiš o pravila kemijske nomenklature.
Pozdrav. |
|
|
Odgovorio:
Vladimir Stilinović
vstilinovic@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
