|
 |
|
Pozdrav.
Imam pitanje u vezi određivanje imena alkina i alkena.
U nekim knjigama kod određivanja imena alkena i
alkina
piše da kad određujem ime toga ugljikovodika
piše da ne treba brojem označavati mjesto
gdje se nalazi dvostruka veza tj. trostruka(ne
piše baš tako ,ali nije ni napomenuto da se
treba označavati-ovo mi nije bilo toliko bitno
jer koliko sam shvatio u redovnoj nastavi se to valjda
ne radi.
U nekim drugim knjigama (npr. imam knjigu za 4. razred
gimnazije koju sam malo proučavao autora Milana
Sikirice i Branke Korpar-Čolig:"Organska kemija"
od Školske knjige) piše da se njima
određuju imena tako da se broj gdje se nalazi
dvostruka veza piše prije naziva ugljikovodika:
2-buten,2-butin,1-heksen,2-heksen i sl.Uzeo sam u
obzir da je ta knjiga starijega datuma,ali takav
način imenovanja sam našao i u knjizi
autorica Maje Petković i Biserke
Tvrtković:"Zbirka riješenih primjera i
zadataka iz kemije za osnovnu školu" isti
način ,a knjiga je iz 2004.
Kasnije sam dobio knjigu od autora Milana Sikirice i
Karmen Holende "Kemija istraživanjem" za osmi
razred i su drugačije imenovani alkeni i alkini
Npr.:
but-2-en,but-2-in.
Po tome ovaj broj između prefiksa i sufiksa bi
bio broj na kojem se nalazi dvostruka ili trostruka
veza. Takav način sam našao i u jednoj
novijoj knjizi za 4. gimnazije(ta
nije trenutačno kod mene).
-------------------------------------
Mene ne brine ovaj prvi primjer nego ova druga dva.Sad
sam u velikoj nedoumici koji od ta dva koristiti.Na
starim testovima s prijašnjih natjecanja vidim da
koriste 2. po redu gore spomenuti način.Da li je
možda ovaj treći točniji ili?
Unaprijed hvala.
|
|
Ime i prezime:
Vedran Conar-Hrastić
eis_puma@yahoo.com
|
 |
 |
Položaj višestruke veze treba označiti lokantom (tj. mjesnom oznakom, u konkretnom slučaju brojem) svugdje tamo gdje bez lokanta ne bi bilo jasno gdje se višestruka veza nalazi. Primjerice, u kemijskim imenima kao što su eten, etin, cikloheksen, propin... jasno je o kojim je spojevima riječ i nije potrebno posebno označivati položaj višestruke veze, jer ona ionako može biti na jednom jedinom mjestu. Međutim, u imenima kao što su buten, butin, cikloheksadien itd. nije posve jasno o kojim se spojevima radi; tako npr. postoje tri različita butena (but-1-en, cis-but-2-en i trans-but-2-en), dva različita butina (but-1-in i but-2-in) itd. Zato u takvim imenima treba lokantom označiti mjesto višestruke veze. Imena bez mjesnih oznaka (lokanata) mogu nam korisno poslužiti kao tzv. generička imena, pa nam tako npr. ime buten označuje bilo koji od triju mogućih butena ili pak njihovu smjesu bilo kojeg sastava.
U starijoj nomenklaturi organske kemije lokanti su se pisali ispred imena spoja, npr. 1-buten, cis-2-buten trans-2-buten, 2-pentanol. Prema danas važećim nomenklaturnim pravilima, lokanti se zapisuju neposredno ispred dijela imena na koji se odnose: but-1-en, cis-but-2-en, trans-but-2-en, pentan-2-ol.
Ukratko, trebalo bi se držati novijih pravila, s time da bi učenici i nastavnici trebali još neko vrijeme (nekoliko godina) imati razumijevanja za povremeno pojavljivanje zastarjelih kemijskih imena u knjigama i zadacima. Daleko veći problem od zastarjelih kemijskih imena su neispravna kemijska imena, tj. takva koja nisu ispravna ni po današnjoj, a ni po ikojoj od starijih nomenklatura, a nažalost i takvih se imena nađe po udžbenicima. Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Tomislav Portada
tportad@irb.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
