|
 |
|
KOLIKO SU PLITVIČKA JEZERA ZAPRAVO UGROŽENA I POSTOJE LI KEKVI ZAKONI KOLIMA SE SPRIJEČAVA NJIHOVO UGROŽAVANJE?
|
|
Ime i prezime:
sonja Babić
mega@hi.hinet.hr
|
 |
 |
O ovome bi se moglo nadugačko i naširoko. Kao i svaki djelić Zemlje, i ekosustav Plitvica i okolice ugrožen je od strane čovjeka.
Pred godinu-dvije u novinama su se mogle vidjeti slike kanalizacijskih odvoda na području Nacionalnog parka Plitvička jezera kako završavaju u jamama u kršu. Oko toga podigla se silna prašina pa je ponešto i učinjeno da se sredi stanje, ali je prešućeno da se, malo-pomalo, već barem stoljeće uništava jedinstveni prirodni fenomen.
Do početka 19-og stoljeća Plitvice (i cijeli taj dio Gorske Hrvatske) bio je izoliran i zapostavljen prometno, gospodarski i na sve druge načine. Nešto malo stalnog stanovništva, koje je živjelo u prilično primitivnim uvjetima, nije značajnije utjecalo na okoliš. Ali nakon izgradnje prometnica započinje naseljavanje i gospodarsko unapređivanje toga kraja.
Kopanjem kanala i zatvaranjem korita rijeka skreću se prirodni tokovi voda, na razne načine oštećuju se sedrene barijere, odvija se intenzivna sječa šuma i izlov divljači, voda se zagađuje otpadom iz pilana... Neke su štete prouzročene u sasvim dobroj namjeri, iz neznanja. "Društvo za uređenje i poljepšavanje Plitvičkih jezera i okolice", koje je mnogo učinilo na promociji Plitvica (počeci turizma), "uljepšavalo" je sedrene barijere betoniranjem!
Osnutkom Nacionalnog parka, 1949. godine, stvari kreću nabolje, ali do danas nije adekvatno riješeno zbrinjavanje otpadnih voda iz naselja i turističkih objekata. Velik problem i opasnost dugo su predstavljale ceste blizu Jezera. Šume su ugrožene kiselim kišama. O podzemnim vodama ne zna se gotovo ništa pa tako ni koliko se zagađuju i gdje zagađenje završava.
Središnja pojava u Parku svakako su jezera sa svojim sedernim barjerama, ali primjećena je znatna eutrofikacija (porast količine hranjivih tvari u vodi). Na nekim mjestima je smanjena ili potpuno stala izgradnja barijera. Cijanobakterije, alge i vodene biljke obraštaju dno i obalu, a raste i broj planktonskih organizama.
Sve u svemu situacija nije baš blistava, ali Plitvice se dobro drže. Zasad.
Što se tiče zaštite, postoje, naravno, zakoni koji bi trebali regulirati ljudsko uplitanje u prirodu. Njihovo (ne)provođenje drugo je pitanje. Ako te zanimaju konkretni zakoni, možeš ih pronaći na web-stranicama Narodnih novina, a nešto ima i na stranicama Udruge studenata biologije (www.hpm.hr/bius). Osim ovoga, postoje konkretni načini zaštite na terenu, no štetu dosad počinjenu nemoguće je ukloniti.
Zanima li te više ugroženost i zaštita Plitvica, možda ti pomogne neka od knjiga koje izdaje NP Plitvička jezera ili pronađeš nešto u Prirodi. Turistički prospekti i monografije neće ti koristiti jer tu se ne spominju ovakvi podaci (samo lijepe slike).
Pozdrav!. K.A.K.
Plitvička jezera - čovjek i priroda. NP Plitvice, Zagreb, 1974.
Plitvička jezera, Nacionalno dobro Hrvatske - Svjetska baština. HAZU i Uprava NP Plitvička jezera, Zagreb, 1994.
Priroda 861 (1999). (broj od mjeseca travnja posvećen Plitvicama)
|
|
|
Odgovorio:
Kristijan A. Kovač
kkovac@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
