|
 |
|
Trebala bi napisati referat o razvijanju fotografija do petka 01.02.2002. Molim vas pomozite. Unaprijed zahvalna! sanja
|
|
Ime i prezime:
Sanja Bašek
feliks.loncaric@ck.hinet.hr
|
 |
 |
Draga Sanja, oprosti što si ovako dugo čekala odgovor!
Fotografija je postupak stvaranja slike uz pomoć svjetla tj. slike u fotografiji crtane su zrakama svjetlosti.
Osnova fotografije su svojstva nekih tvari osjetljivih na svjetlo. Ako pogledaš komadić nerazvijenog crno-bijelog filma na jednoj strani njegove površine vidjet ćeš zelenkast mutni sloj. To je sloj osjetljiv na svjetlo, emulzija. Spojevi koji se nalaze na filmu i osjetljivi su na svjetlost su halogenidi srebra. Da bi se ti sitni kristalići mogli trajno nanijeti na film ili foto-papir moraju se vezati i rasporediti u nekom prozirnom koloidnom mediju. Za filmove danas uglavnom rabimo želatinu (nekad je dobivana od kosti i kožica životinja, a danas ju dobivamo sintetički). Za foto-papire s mutnom površinom uz želatinu se dodaje i škrob. Debljina suhe želatine nanešene na film iznosi oko 0,02 mm, a kristalići srebrova bromida nanešeni su jedan iznad drugih u 20 do 50 slojeva (poput listova u knjizi).
Pri snimanju (fotografiranju) objektiv fotoaparata sakuplja zrake svjetlosti koje se odbijaju s motiva i prenosi ih na film. Doseg kemijske promjene i promjene kemijske strukture kristalića srebrova bromida ovisi o količini svjetla (broju fotona) koje ih je osvjetlilo. Veća količina svjetla pridonijet će većoj promjeni. U jednom kristaliću srebrova bromida nalazi se oko 100 bilijuna atoma srebra i dovoljno je da nekoliko atoma srebra bude osvijetljeno pa da postanu sposobni za razvijanje. Kemijska promjena halogenida srebra uzrokuje nastajanje latentne slike na filmu. Tu sliku ne možemo vidjeti, ali ona sadrži sve detalje koje će imati razvijeni film i na kraju fotografija. Latentna ili skrivena slika postat će vidljivom kad film izložimo djelovanju smjese kemikalija koju nazivamo razvijač (vidi Prilog). Lužine u razvijaču mekšaju želatinu i ona više ili manje nabubri otvarajući pristup ostalim kemikalijama. Natrijev sulfit pomaže odvajanju i uklanjanju broma od srebra, a zatim reagira s lužinom u razvijaču. Potom slijedi redukcija srebra u elementarno (metalno) srebro, Ag. Kristali koji su bili osvijetljeni 10 do 100 puta brže reagiraju s komponentama razvijača nego kristalići koji nisu bili izloženi svjetlu. Međutim, i neosvijetljeni kristalići raspadat će se na halogenid i srebro ako na njih razvijač dugo djeluje ili su uslijed starosti sami po sebi razdvojeni (zato treba uvijek provijeriti rok trajanja filma ili foto-papira). Proces razvijanja mora se zaustaviti u trenutku kad se razvila normalna slika, prije nego počne zacrnjivanje i na neosvijetljenim dijelovima na filmu. Za prekid razvijanja upotrebljava se kisela kupka (vidi Prilog) koja neutralizira lužine u razvijaču. Nakon razvijanja i prekida razvijanja neosvijetljeni i nerazvijeni AgX otopit će se u fiksirnoj kupki, a poslije pranja ostat će u želatinskom sloju samo zrnca elementarnog srebra, koja će se priliko sušenja stegnuti u želatini i postat će nosilac negativne slike.
Razumije se da razvijanje i fiksiranje moramo obaviti u tami, uz ispravnu obojenu rasvjetu u tamnoj komori, jer je sloj na filmu (onaj koji nije razvijen) i dalje osjetljiv na svjetlo. Sve do završetka fiksiranja, kad negativ postaje postojan ili neosjetljiv na svjetlo.
Dobar negativ još ne garantira dobru sliku. Za konačni izgled fotografije odlučan je i fotografski papir na koji će slika biti kopirana ili povećana.
Napraviti pozitivnu sliku s negativa nije teško (osim što je potrebno imati i nešto složenije opreme kao što je aparat za povećavanje). Kroz negativ propustimo svjetlo na foto-papir, koji je osjetljiv na svjetlo, i na njemu nastane latentna slika. Na papiru, kad ga razvijemo (vidi Prilog),pojavit će se pozitivna slika, koju zatim fiksiramo, operemo i osušimo. Mjesta na kojima je kroz negativ prošlo više svjetla bit će tamnija, na mjestima gdje je svjetlo djelomično zadržano nastat će sivi tonovi raznih gustoća, a mjesta na kojima svjetlo kroz negativ uopće nije prolazilo ostat će bez tona, dakle bijela.
Cijela ova prića, do sada, vrijedi za crno-bijele filmove i crno-bijele fotografije. Bitna razlika između crno-bijelog filma i kolor filma leži u broju slojeva osjetljivih na svjetlo. Crno-bijeli film ima samo jedan sloj, čija emulzija je osjetljiva ili samo na plavu svjetlost (tzv. nesenzibilizirani film), ili na plavu, zelenu i crvenu svjetlost pa se zove pankromatski film (film koji je osjetljiv na sve boje). Kolor-filmovi sadrže tri sloja emulzije. Te su emulzije slične emulziji na crno-bijelim filmovima, ali kod kolor-filma svaki sloj emulzije osjetljiv je na samo jednu od tri osnovne boje vidljivog svjetla. Za vrijeme ekspozicije jedan sloj reagira samo na plavu svjetlost, drugi sloj reagira samo na zelenu svjetlost i treći sloj reagira samo na crvenu svjetlost. Postupak razvijanja kolor-filma i kolor fotografija znatno je drugačiji i zahtijevniji od postupka za crno-bijele fotografije, ali su im temelji u osnovi isti (za više informacija o kolor-fotografiji vidi literaturu).
Prilog 1
Redoslijed rada pri razvijanju crno-bijelih filmova
1. Priprema: rasvjeta, doza i kemikalije
2. Umetanje filma u dozu (u potpunoj tami)
3. Razvijanje
4. Prekid razvijanja
5. Ispiranje
5. Fiksiranje
6. Ispiranje
7. Čišćenje
8. Sušenje
Prilog 2
Primjer recepture otopine za razvijanje
Primjer recepture otopine za prekid razvijanja
Primjer recepture otopine za fiksiranje
Prilog 3
Redoslijed rada pri povećavanju i razvijanju fotografija
1. Priprema: rasvjeta, kemikalije, negativi, foto-papir
2. Povećavanje - negativ stavimo u spravu za povećavanje, namjestimo veličinu i oštrinu slike i papir osvijetlimo
3. Razvijanje
4. Prekid razvijanja
5. Ispiranje
6. Fiksiranje
7. Kupka sa sodom (2%-tna vodena otopina natrijeva klorida)
8. Ispiranje
9. Sušenje
Literatura:
1. Milan Fizi, FOTOGRAFIJA, Grafički zavod Hrvatske, 1982
2. Miljenko Perić, Suvremena kolor-fotografija, Narodna tehnika Hrvatske, Zagreb, 1992.
3. The World Book Encyclopedia, Volume 15, 1997 Edition.
4. L. F. A. Mason, Photographic Processing Chemistry, The Focal Press, London, 1975. |
|
|
Odgovorio:
Dominik Cinčić
dominik@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
