|
 |
|
recite mi nešto o dijamantu
|
|
Ime i prezime:
Duje strukan
duje.strukan@st.tel.hr
|
 |
 |
Dijamant je najtvrđa poznata tvar. U kemijskom smislu to je čisti ugljik. Dijamant je alotropska modifikacija ugljika u kojoj su ugljikovi atomi povezani u trodimenzijsku mrežu jednostrukim kovalentnim vezama. Svaki ugljikov atom povezan je s još 4 ugljikova atoma koji ga tetraedarski okružuju. Upravo takva struktura uzrok je makro svojstvima. Dijamanta. Prirodni dijamanti su drago kamenje. Dijamante možemo načiniti umjetnim putem no takvi dijamanti nemaju ljepotu i vrijednost kao prirodni. Ove umjetne dijamante koristimo u mnogim alatima; rezači stakla, brusilice, kružne bušilice i mnogi drugi.
Vrlo dobra stranica je
http://www.amnh.org/exhibitions/diamonds/
I za kraj osvrnimo se za primjer na povijest dijamanta poznatog kao Regent. Pogledajmo što nam o Regentu, koji slovi kao najljepši od velikih dijamanata, pisaše štovana gospoda Mijo Kišpatić i Fran Tućan u knjizi Slike iz rudstva tiskanoj 1914. u Zagrebu:
... Regent ili Pitt je među svim velikim dijamantima najljepši, jer je krasno brušen kao briljant. On je težak sada 136 ¾ karata, a nalazi se u francuskoj kruni. On potječe iz istočne Indije, iz dijamantne rudare Parteala u okružju Golkondi. Ovdje ga je našao 1702. godine jedan rob. Da ga laglje ukrade, ozlijedio si je nogu, pak pod zavoj skrio skupocjeni dragi kamen. Rob otišao nekom mornaru, rekao mu, što je našao, pa mu obećao dati kamen, ako ga iz ropstva izbavi. Mornar uze roba k sebi na brod, te primi dijamant, ali je onda roba zadavio. Nato prodade on dijamant za 20 000 kruna tadanjemu zapovjedniku tvrđavice St. George. Zapovjednik se je zvao Pitt te tako po njemu dobi dijamant ime.
Međutim je mornara zaslužena kazna stigla. On je sve novce u brzo rastepao, pa se onda u očaju objesio.Zapovjednik Pitt odnio je kamen u Europu te ga ponudio vojvodi orleanskom, tadanjemu francuskom vladaru, koji ga je za još nedorasla kralja Ljudevita XV. kupio i za nj platio 3 000 000 kruna.
Dijamant bio je u to doba 410 karata težak. Kada su ga izbrusili u savršeni briljant, postao je za dvije trećine manji. Samo brušenje trajalo je dvije godine, a stajalo 81 000 kruna. Samoga dijamantova praha potrošilo se pri brušenju za 27 000 kruna, a komadi, što su pri brušenju otpali, vrijedili su još 144 000 kruna.
Kada su za francuske revolucije 1792. godine oplijenili kraljevski dvor, ukradoše i Regenta s mnogim drugim dijamantima. Nekoliko godina se nije za ovaj dijamant ništa znalo ni čulo. Najednom dođe tadanjem policajnom ministru u Parizu list bez potpisa, u kojem mu netko javlja, da su ukradeni dijamanti zakopani na elizejskim poljanama i označuje točno mjesto. Pa zbilja ovdje nađoše uz Regenta i sve vrijednije dragulje. Bilo je dakako teško ovako velike dijamante ići nekamo prodavati, jer bi ih svaki draguljar lako prepoznao. Nešto kasnije došla je francuska republika u nepriliku radi novca, pa založila ovaj dragocjeni dijamant u Berlinu kod novčara Treskowa. Kada su ga opet iskupili, nosio ga je Napoleon I. na svom maču. Kada su 1815. pruske čete u bitki kod Waterloa zaplijenile Napoleonova kola, pripovijedalo se dugo, da je i Regent zaplijenjen. Ali to nije bila istina. Prusi zaplijeniše dodušetom zgodom jedan briljant, ali taj je vagao samo 34 karata. On je i danas u pruskom krunidbenom nakitu. Regent je međutim bio na svjetskoj izložbi 1890. goine u Parizu izložen, pa je još i sada imutak francuske države, dok su sve ostale dragulje pordali na dražbi. ...
Pozdrav |
|
|
Odgovorio:
Nenad Judaš
judas@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
