|
 |
|
Lijepo što ste reagirali. A sad ono glavno. Primjerice kod željeza je stabilniji Fe3+ ion jer su njegove d-orbitale polupopunjene. A kod bakra bi (valjda) trebao biti stabilniji Cu+ ion jer su mu d-orbitale skroz popunjene a Cu2+ ionu nedostaje jedan elektron da bi to postigao. Unatoč tomu Cu2+ je stabilniji ion ( tako je rekla naša profa, a rekla je usput i da je plave boje ) pa me zanima zašto je stabilniji. A i u udžbeniku anorganske kemije piše da se Cu+ ioni u vodi odmah disproporcioniraju na Cu2+ ione i elementarni bakar. Nadam se da me shvaćate i unaprijed sorry ako sam krenuo od neke krive pretpostavke, no zato ste vi tu da me ispravite ;)
|
|
Ime i prezime:
Darjan Petric
marko.petric2@zg.t-com.hr
|
 |
 |
Dragi Darjane!
Opet, stavi željezo u solnu kiselinu i što dobiješ? Fe3+? Ne, Fe2+! Koji je u kiselkastim otopinama sasvim stabilan i oksidacija mu ne pada na pamet!
Odgovor na tvoje pitanje bi uključivao termodinamiku (sasvim ozbiljnu) a čak je i ona iskustvena stvar. Naime njeni zakoni nisu dokazani a možda i uopće nisu dokazivi. Nisam siguran jeli to ispravan stav, ali mislim da neka ozbiljnija razmatranja nekog kemijskog elementa kroz njegovu elektronsku konfiguraciju i nemaju puno smisla. Naime, svaki je kemijski element jedinstven. I zapravo su sličnosti elemenata u grupama minimalne(!!). Uzmi na primjer bilo koji element i njegove spojeve. Što češ znati o ekvivalentnim spojevima ostalih elemenata iz njegove skupine? Gotovo ništa! Bar, to površno zaključivanje neće biti dovoljno za iole ozbiljniju kemiju.
Stabilnost (unutrašnja energija, ili kakva druga funkcija stanja) su vrlo složena pitanja i često nemaju egzaktan odgovor!
Naime da bi mogli koristiti elektronsku konfiguraciju kao funkciju stanja i svojstava nekog elementa ili iona, morali bi moći riješiti kvantne jednadžbe koje su fantastično složene, a čak nemamo ni sve nepoznanice u jednadžbama. Kad bi to bilo tako, bili bi sigurni u svojstva spojeva i prije nego ih sintetiziramo, a to ni izdaleka nije slučaj. U kemiji postoji toliko teško objašnjivih iznimaka, ako krenemo tvojim načinom razmišljanja, da svako pravilo pada u vodu. Činjenica je da uvijek možemo objasniti koji je kvantno-mehanički efekt prevladao i istaknuo određeno svojstvo, ali koja je korist od toga ako to ne možemo unaprijed izračunati? Poslije bitke su svi generali pametni!
Mislim da bi bilo dobro da ovakve stvari uzmeš kao eksperimentalne činjenice. Bakrov ion naprosto ima takva svojstva. Njegova svojstva nisu izračunata nego su određena eksperimentima.
No ako se ne možeš pomiriti s ovakvim razmišljanjem, (to je ipak samo moje skromno mišljenje) zamolit ću nekog od kolega koji su daleko bolji u računalnoj kemiji i kvantnoj mehanici da pokušaju objasniti ove stabilnosti u svijetlu elektronske konfiguracije. Opet, ne vidim smisao!
Pozdrav i javi se!
|
|
|
Odgovorio:
Jurica Alešković
jalesko@yahoo.com
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
