|
 |
|
Kako najlakše shvatiti redoks jednadžbe?
|
|
Ime i prezime:
Ana Ljevar
aljevar@globalnet.hr
|
 |
 |
Tako da shvatite da redukcije i oksidacije uopće nema.
Redoks reakcije su artefakt. Treba znati kako je taj pojam nastao. E. G. Stahl je 1703. godine postavio prvu znanstvenu teoriju gorenja prema kojoj tvar koja gori gubi flogiston. To se može razumjeti jer iskustvo kaže da je npr. produkt gorenja drveta pepeo koji je bez sumnje lakši od drveta koje je gorjelo. Danas znamo da željezo koje hrđa reagira s kisikom, ali tu je reakciju moguće protumačiti flogistonskom teorijom. Željezo ---> hrđa + flogiston. Želimo li ponovo dobiti željezo iz hrđe (rude), trebamo hrđi dovesti flogiston, odnosno, hrđa treba reagirati s tvari bogatom flogistonom, a to bi recimo mogao biti ugljik (koks, drvo, ugljen). Hrđa + flogiston(C) ---> željezo. Lavoisier je protumačio gorenje kao reakciju s kisikom pa gornji opis poprima drugačije tumačenje: željezo + kisik ---> hrđa (željezov oksid), hrđa(željezov oksid) + ugljik ----> željezo + ugljikov oksid. Lavoisier je uveo pojam oksidacije prema oxygen (kisik), ono što stvara kiseline jer je vjerovao da sve kiseline sadrže kisik (kisik je češka riječ). Znanost je imanentno nastojanje da se poopće stvari. Otkrićem građe atoma nađena je mogućnost da se oksidacija protumači gubitkom elektrona neke vrste. To se prilično slaže ako imamo jednostavnu reakciju poput Na ---> Na+ + e- koja se događa (možemo doista tvrditi) u bilo kojoj reakciji elementarnog natrija. Postoje reakcije koje kemičari intuitivno shvaćaju reakcijama oksidacije (odnosno redukcije) u kojima nije moguće utvrditi je li neka vrsta dobila ili izgubila elektron. vodik + kisik ---> voda (prikažite si to strukturnim formulama). Ovo prikazuje krhkost naše znanosti, ali sljedeće pokazuje i njenu fleksibilnost: da se ne bi moralo govoriti o primanju i otpuštanju elektrona uveden je oksidacijski broj! Oksidacijski broj je proizvoljno pripisan naboj nekom atomu po nizu pravila koja su utemeljena na elektronegativnosti. Prema tome, oksidacija je povećanje oksidacijskog broja, a redukcija njegovo smanjenje. Primjena oksidacijskog broja može biti od velike pomoći pri izjednačavanju jednadžbi kemijskih promjena, ali nije nužna! Svaka jednadžba kemijske reakcije može se izjednačiti u biti algebarskom metodom. Zahtjevi nastavnika kako u srednjoj školi tako i na fakultetu da se takve jednadžbe rješavaju imaju za cilj samo razvijanje sposobnosti mišljenja. Detalje o mogućnostima kako manipulirati i rješavati redokse možete dobiti na poseban zahtjev s datim primjerima. |
|
|
Odgovorio:
Nenad Judas
judas@zagreb.zoak.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
