|
 |
|
Molila bih vas kad biste mi mogli reci nesto vise o kemijskoj i bioloskoj evoluciji i to sto je moguce prije.
Hvala!
|
|
Ime i prezime:
Ana
sanko@net.hr
|
 |
 |
Mada je vrijeme ovog pitanja davno isteklo, a želje je bila za brzim odgovorom, ipak ćemo odgovoriti jer ovo pitanje smatramo zanimljivim. Odgovor stiže iz ruke našeg prekaljenog Pjera. (uvodna opaska N.J.)
Predlažem da se najprije upoznate s Darwinovom teorijom i Mendelovim zakonima iz gimnazijskih udžbenika. Zatim bi bilo dobro pročitati Porijeklo vrsta i Porijeklo čovjeka*.
* On the origin of Species by Means of Natural Selection (1859)
The Descent of Man and Selection in relation to Sex (1871)
Literatura o evoluciji je vrlo opsežna. Nema smisla sve to pročitati, ukoliko se time ne mislimo baviti. No, s druge strane, težiti tuđem koncipiranju i usvajanju sažetaka poput enciklopedijskih ili internetskih, da ne velim i onih e-škole, nije dobro za razvoj vlastitog pogleda i kritičkog prosuđivanja svega s čime se moramo suočiti u životu.
Možete se pouzdati u podatke koje iznosim. Preneseni su ili iz izvorne literature ili iz recenzirane literature. Moje osobne stavove ne namećem, ali ih ne mogu potpuno ukloniti.
Iako su sve bitne spoznaje važne za evoluciju poznate tek pedeset godina, nužno je proučiti povijest otkrića i razvoj misli o evoluciji i genetici.
Teoriju evolucije prirodnim odabiranjem postavili su Charles Darwin i Alfred Rusel Wallace nezavisno jedan od drugoga. Charlesu Darwinu bilo je nepunih dvadeset godina kada se ukrcao na istraživački brod Beagle, 1831. godine. Na brodu je proveo pet godina. Vratio se u uvjerenju da su vrste promjenjljive, ali to nije znao objasniti. Kada je Darwin, dvije godine kasnije, došao do objašnjenja evolucije vrsta, bio je vrlo nesklon to objaviti. Vjerojatno to ne bi ni objavio da do jednakih iskustava i misli nije došao i Wallace što je onda potaknulo i Darwina.
Wallace je 1848. godine otišao istraživati prašume Amazone i Rio Negra u blizini Manausa. Za vrijeme boravka među Indijancima i uz njihovu pomoć skupio je velik broj nepoznatih vrsta životinja, od leptira do aligatora. Uskoro se Wallace zapitao: Što je uzrok tolikoj raznolikosti, tolikoj sličnosti u oblicima, a različitosti u pojedinostima? Wallace se vratio iz tropskog područćja uvjeren, kao i Darwin, da srodne vrste vuku svoje podrijetlo iz istog korijena. To 1852. godine nije znao objasniti, a nije znao ni da je Darwin, još 1838., našao objašnjenje nakon što je čitao Malthusov Esej o stanovništvu. Malthus kaže da se stanovništvo naše planete povećava mnogo brže nego zalihe hrane. Ukoliko je to slučaj i sa životinjama, tada se one moraju boriti za svoj opsatnak: tada priroda djeluje selektvino, uništavajući nemoćne te od preživjelih, koji se uspijevaju prilagoditi okolini, stvara nove vrste.
Tako je Darwin naposljetku postavio svoju teoriju kojoj četiri godine nije pripisao ni slova. Tek 1842. napisao je prvih trideset i pet stranica olovkom; dvije godine kasnije to je proširio s dvadeset i tri stranice teksta pisanog tintom. Taj je tekst zajedno s novcem povjerio svojoj ženi u pismu od 05. srpnja 1844. Upravo sam završio studiju o teoriji vrsta... Pišem ovo pismo u slučaju svoje nenadane smrti i hoću da se ono shvati kao moja posljednja želja koju ćeš ti, siguran sam, poštovati kao da je dio moje legalne oporuke. Želim da svotu od 400 funti utrošiš na tiskanje ove studije i da se uz pomoć Wedgwoodovih potrudiš da to objave. Također želim da moj rad i odgovarajuću svotu novca predaš u ruke mjerodavne osobe koja bi ovu studiju poboljašala i proširila.
S dužnim poštovanjem prema izdavačima, mislim da bi gospodin Charles Lyell bio najpogodniji, ukoliko bi se toga htio latiti; vjerujem, naime, da bi mu se rad svidio i da bi ujedno saznao neke nove činjenice. Dr. Hooker također bi bio dobar.
Stječe se dojam da Darwin nije želio obajvljivanje svoje teorije za života, pod uvjetom da mu posthumno pripadne sva slava. Pomalo čudan karakter! Zacijelo je bio svjestan da mora objaviti javnosti nešto sablažnjivo, a i sam je, očito, time donekle bio osupnut.
Wallace, koji je bio mlađi, nije patio od takvih inhibicija. Godine 1854. krenuo je na Daleki istok i osam godina sakupljao primjerke u divljini Malajskog arhipelaga. Već tada je bio uvjeren da su vrste promjenjljive. U veljači 1858. jedne noći, u groznici, sjetio se iste Malthusove knjige i tada mu je sinula ista zamisao kao i Darwinu. Wallace je znao da Darwina zanima isti problem, pa mu je posalo svoj rad s molbom da ga pokaže Lyellu!
Darvin se našao u nedoumici. No Darwinovi prijatelji Lyell i Hooker, koji su već djelomično čitali njegove radove, odlučiše da se Wallaceovi i Darwinovi radovi pročitaju na sastanku londonskog Linnean Society u njihovoj odsutnosti. Proičitane rasprave nisu izazvale očekivanu pometnju, no zato je Darwin bio prinuđen nastaviti s radom. Wallace bijaše, kako to Darwin kaže, velikodušan i plemenit te je tako Darwin napisao Podrijetlo vrsta i izdao knjigu potkraj 1859. godine. Knjiga je privukla veliku pozornost i postala bestseler.
Sam Darwin nije sudjelovao u raspravam o teoriji evolucije. To su učinili drugi među kojima se posebno istaknuo Thomas H. Huxley. Teološko značenje teorije evolucije bilo je odmah uočeno. Huxley je u svemu tome vidio sukob između vjerske zatucanosti i prosvijećenog racionalizma.
Konkretan sukob dogodio se u Oxfordu 1860. godine na sastanku Britanske udruge (British Association). U raspravi biskupa Wilberforcea i Huxleya nije bilo ozbiljnijeg osporavanja o evoluciji iz ranijih vrsta, niti da je većina vrsta prilagođena okolini u kojoj obitava. No bilo je teže razumjeti kako su to postale. Posebno je Darwinova glavna misao o razvoju kroz niz malih promjena došla pod udar kritike i napada. Teorija evolucije bi morala biti kompatibilna s geološkim i paleontološkim podacima (fosili), ali nije tako. Darwina su mučile tzv. nedostajuće karike (missing links). Vjerovao je da će vremenom biti pronađene, ali nisu do danas, a izgleda da će tako i ostati. U očima evolucionista vrste nisu postojane. To znači da bi fosilni zapisi povijesti životinjskog svijeta trebali pokazati nepostojanje granica među rodovima. Upravo je suprotno. Sve ostaje unutar definiranih granica vrste. No da se vratimo na glasovitu raspravu između biskupa Wilberforcea i T. H. Huxleya. Wilberforce je istupio: Što god neki ljudi vjerovali, ja ne mogu vidjeti u majmunima u Zoološkom vrtu svoje pretke. Potječete li Vi gospodine Huxley od majmuna s očeve ili s majčine astrane? Huxley je, prije nego što je ustao odgovoriti, rekao svom susjedu: Sam Bog mi ga je predao u ruke! (Bio je to čin pobožnosti za koji mi je žao što ga je biskup prečuo; osobna opasaka P. V.) Radije bih bio potomak majmuna nego biskupa! Mora se priznati da je ovo bridak odgovor, ali slab prilog znanstvenoj raspravi.
Ovo je predložak prvom dijelu odgovora. Kemijska evolucija još je mutnija stvar od biološke, no svakako mora pratiti radove Pasteura, Morgana, Watsona i Creeka, S. Millera i mnogih drugih. Pozdra.
Opaska N. J.
Ovo pitanje kao i odgovor vrijedno je šire diskusije koja bi mogla biti i vođena u rubrici Diskusije. Sam odgovor kao i tema otvara niz pitanja i problema. Osobno se nadam takvom raspletu događaja. U svakom slučaju današnjica je zasigurno drugačija nego pred svega desetak godina. Uzrok tome su mnoge stvari od kojih je možda najvažnija otkriće ljudskog genoma. Pozdrav.
Pozdrav i još jednom isprika što dugo nije bilo odgovora. |
|
|
Odgovorio:
Petar Vrkljan
judas@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
