|
 |
|
Poštovani,
hvala Vam na prijašnjim odgovorima na moja prva dva pitanja. Na 3. mi pitanje vezano za objašnjenje rezonancije Heisebergovim načelom neodređenosti niste odgovorili već ste dali svoje objašnjenje - povećanje entropije i smanjenje Gibbsove energije (zahvaljujem na tome!). Mene zanima moja interperetacija uz Heisenbergovo načelo neodređenosti. Zato ću pitanje ponoviti.
3. Objašnjava li se stabilnost rezonancijskog sustava Heisenbergovim načelom neodređenosti (lokalizacija elektrona smanjuje delta x pa povećava delta p jer su obrnuto proporcionalni - time se povećava Ek i ukupna E sustavu pa sustav postaje nestabilniji jer ima potencijal prijeći u stanje niže energije i zato lokalizacija rezultira nestabilnim sustavom) ili je to samo moje krivo shvaćanje? Ako je moje shvaćanje dobro, objasnite mi zašto ne vrijedi zakon očuvanja energije jer se povećanjem količine gibanja povećava Ek i ukupna energija - dakle, zašto bi Ek u tom slučaju imao utjecaja na U jer bi taj Ek dodatni proizašao inače iz sniženja Ep?
Nadam se da je pitanje jasno. Hvala na pojašnjenjima.
Lijep pozdrav,
MV
|
|
Ime i prezime:
MV
-
|
 |
 |
Koliko mi moje rudimentarno poznavanje kvantne mehanike dopušta, rekao bih da načelo neodređenosti nema direktne veze s promjenama energije, nego isključivo s time koliko je precizno moguće mjeriti pojedina svojstva tj. parove spregnutih svojstava kvantnih sustava. Promijenimo li nekako sustav, njegova se energija neće mijenjati zbog načela neodređenosti, nego će nam načelo neodređenosti reći kako će se odnositi dometi preciznostî za taj novi sustav, a time i kako će se oni odnositi u odnosu na prethodni sustav.
Npr., ako uspoređujemo 1,3,5-cikloheksatrien i benzen, vaše bi razmišljanje sugeriralo da bi veći prostor za elektrone povećao nepreciznost njihovog položaja, što bi smanjilo nepreciznost momenta, a onda i moment pa posredno kinetičku energiju i tako stabiliziralo sustav. Problem koji tu vidim je što Heisenbergovo načelo ne pretpostavlja nikakav upliv na apsolutne energije niti predviđa ikakve implikacije na građu ili narav sustava. Nepreciznost jedne veličine nije svojstvo sustava, nego granica mjerljivosti, i to ne samostalna, nego spregnuta s granicom mjerljivosti njoj spregnute veličine. Neovisno o apsolutno ičemu drugomu, umnožak dviju spregnutih veličina je jedna te ista konstanta. Kako se konstanta neće mijenjati, budući da se radi o konstanti, tako niti promjena sustava (npr. iz 1,3,5-cikloheksatriena u benzen) neće moći utjecati na njegovu energiju preko načela neodređenosti.
Zbog toga sam zadnji put i krenuo u smjeru meni intuitivnije i nadam se točn(ij)e slike s postuliranom sklonošću elektronâ da se što više rašire. U krajnjoj liniji, kao nekvantičar ne mogu s apsolutnom sigurnošću reći da se iz načela neodređenosti ne može izvući i sklonost delokalizaciji. Međutim, kad bi taj princip bio dostatan, onda bi delokalizacija bila puno širi fenomen, a to ukratko nije slučaj, već postoje sustavi kod kojih su elektroni dosta rigidno lokalizirani u vezama i sustavi kod kojih su atomi toliko delokalizirani da su vodljivi (pričam o metalima).
Ukratko, postoje barem dvije linije razmišljanja koje odbacuju vezu koju predlažete. Za nešto jaču razradu vrlo vjerojatno bi trebalo uključiti i pripadnu matematiku, za što nažalost nisam kvalificiran. U tom smislu vaše pitanje ne mogu smatrati posve zaključenim, premda do daljnjega držim da načelo neodređenosti ne stoji u pozadini aromatizacije.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
