|
 |
|
Poštovani,
zanima me par stvari vezanih uz kemijski "pravopis" i rezonanciju.
1. Smijem li u piridinskom prstenu (i u drugim heterocikličkim prstenovima gdje postoji rezonancija) dodati krug umjesto da pišem veze kao prikaz rezonancijskog oblika ili je to dozvoljeno samo za benzenski prsten?
2. Smijem li u prikazu amidne veze dodati isprekidane linije uz jednostruke veze između atoma dušika i ugljika te ugljika i karbonilnog atoma kisika kao rezonancijski hibrid pa onda samo dodati delta minus na atom kisika i delta plus na atom dušika?
3. Objašnjava li se stabilnost rezonancijskog sustava Heisenbergovim načelom neodređenosti (lokalizacija elektrona smanjuje delta x pa povećava delta p jer su obrnuto proporcionalni - time se povećava Ek i ukupna E sustavu pa sustav postaje nestabilniji jer ima potencijal prijeći u stanje niže energije i zato lokalizacija rezultira nestabilnim sustavom) ili je to samo moje krivo shvaćanje? Ako je moje shvaćanje dobro, objasnite mi zašto ne vrijedi zakon očuvanja energije jer se povećanjem količine gibanja povećava Ek i ukupna energija - dakle, zašto bi Ek u tom slučaju imao utjecaja na U jer bi taj Ek dodatni proizašao inače iz sniženja Ep? U slučaju da nisam razumio dobro ovaj kvantno-mehanički fenomen, molim Vas da mi ga objasnite (ali ne odgovorom "jer delokalizacijom elektrona sustav ima manju energiju" - mene zanima zašto je to tako!).
Nadam se da ste shvatili pitanja, hvala Vam na odgovorima!
Lp
|
|
Ime i prezime:
MV
-
|
 |
 |
1. Krug, pun ili crtkan, jest legitiman način da se prikaže da je neki sustav aromatičan, neovisno o tomu sadržava li prsten i neke heteroatome. Dakle, može za piridine, može za ciklopentadienide, a može i za pirilijeve katione. To, jasno, vrijedi dok samo želimo prikazati molekulsku strukturu. Ako se bavimo prikazom kakvog reakcijskog mehanizma, onda će nam trebati crtice.
2. Kao i u prethodnom pitanju, crtkane linije su dopuštene. I također kao u prethodnom primjeru, one ovise o kontekstu, odnosno tomu što želimo prikazati. Prikaz rezonancije i raspodjele nabojâ koristan je ako želimo prokazati upravo to. Ako je svrha samo prikazati strukturu, onda je dovoljno odabrati neku od struktura najniže energije, odnosno koristiti najjednostavniji mogući prikaz.
3. Nekakav zemljoradnički doživljaj delokalizacije koji obično prenosim je to da se elektroni imaju tendenciju raširiti što više u prostoru i da je to princip vrlo sličan onom koji proizvodi entropiju. Znači, ako sustav može izgledati tako da svaki elektron stoji na svome brdu i mrko gleda na susjede, ili tako da oni redovito izmjenjuju svoje adrese, biramo potonji, koji, da i to naglasimo, ima veći broj jednakih energijskih stanja, a time i veću entropiju.
Da stvari ipak ne bi bile skroz jednostavne, ta selidba s brda na brdo mora biti moguća. U slučaju klasičnih jednostrukih veza selidbe bi u svakom koraku iskidale cijelu molekulu, dok kod sustavâ s naizmjeničnim jednostrukim i dvostrukim vezama možemo jednostavno "prešaltavati" veze između pojedinih parova atoma unutar konjugiranog sustava. To, naravno, nije jedino pravilo, ali za ona dodatna moramo se prebaciti iz zemljoradnje u mehaniku, i to onu kvantnu, dakle od Hückelovih pravila nadalje.
Isti taj princip "razvuci se što više" može se naslutiti i kod postojanja međumolekulskih veza, koje također redovito omogućuju da se električni naboji neutraliziraju suprotnima (kod polarnih veza) ili rasprše više nego što bi to mogli bez izmjene sa susjednim molekulama (kod disperzijskih interakcijama). Ekstreman slučaj imamo pak kod metalne veze, gdje su elektroni u principu slobodni biti bilo gdje unutar istog kondenziranog sustava.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
