|
 |
|
Pozdrav,
Imam dva pitanje vezana uz imenovanje i boje metala.
Zanima me kako se određuje prioritet funkcijskih skupina?
Postoji li neko objašnjenje, vezano uz reaktivnost ili neka druga svojstva po kojima su skupine poredane.
Zašto srebro ima srebrnkastu boju, za razliku od bakra i zlata ("obojeni") s kojima dijeli skupinu
P.S I još jedno tehničko pitanje vezano uz prošlo pitanje =).
Na stranici kemijski udžbenik pronašla sam samo udžbenik za osnovnu školu i malu školu kristalografije, ali ne mogu pronaći poveznicu za srednjoškolske
Hvala Vam unaprijed na odgovorima.
|
|
Ime i prezime:
ANA PIROŠ
pirosa0805@gmail.com
|
 |
 |
Ako pričaš o prioritetima funkcijskih skupina kod imenovanja organskih spojeva, oni su ukratko dogovoreni, premda iza tog dogovora postoji i nekakva logika, kao i hrpa povijesti. Veći prioritet u principu imaju one skupine koje više definiraju kemijski karakter spoja, ali taj je princip dosta klimav, tako da se logika ponešto mijenja od skupine do skupine.
To znači da se u početku trebaš služiti tablicama funkcijskih skupina poredanih po prioritetu, a kasnije ćeš, ako se nastaviš baviti kemijom, razviti kakav-takav osjećaj za odabir funkcijske skupine koja će imati čast da bude sufiks u imenu spoja. Usput budi rečeno, na nekoliko tablica koje sam našao, pa tako i onoj do koje poveznica gore, nedostaju kvaterni amonijevi kationi kao skupina koja uvijek ima najviši prioritet. Općenitije, ako je spoj ionski, zvat će se po ioniziranoj skupini, a sve ostalo bit će sporedno. U ovom času nisam siguran kako imenovati višestruko nabijene čestice. Ako naletiš na takav primjer, javi se pa ćemo potražiti rješenje.
Boja metalâ u principu potječe od oscilacija delokaliziranih elektrona tj. od tzv. Langmuirovih valova. Kako to često bude s malim česticama, oscilacije se mogu opisati kvazičesticama koje su nazvane plazmoni, a frekvencija oscilacije u principu ovisi o tomu kolika je gustoća elektronâ u metalu. Za većinu metalâ ta frekvencija leži u ultraljubičastom području pa metali budu bijeli ili sivkasti, a kako plazmoni reflektiraju zračenje ispod svoje frekvencije, metali su također i sjajni.
Međutim, kod zlata i cezija koji imaju dosta ogromne atome te po jedan elektron u vodljivoj vrpci, do izražaja dolaze i relativistički efekti koji taman toliko spuste frekvenciju plazmonâ, da se apsorbira i nešto ljubičaste boje, tako da su ti metali zlatnožute boje. Bakar iz razlogâ koji mi nisu poznati ima još nižu frekvenciju plazmonâ pa je crven, dok srebrov srebrni sjaj, kao i platinin, dolazi od toga što su oni vrlo postojani na zraku, dok neplemeniti metali brzo navuku sloj oksida pa izgube sjaj, a ako su im oksidi crni, onda još i potamne.
Usput bih dodao da ovo s bojom vrijedi za makroskopske komadiće metalâ. Boja jako sitnih čestica ovisi i o njihovoj veličini, tako da npr. koloidno zlato može biti plavo ako su čestice ogromne, a crveno ako su jako sitne.
Srednjoškolski udžbenik definitivno jest postojao, a moji pokušaji da nađem gdje je nestao nisu bili uspješni. Moguće je na kakovoj doradi ili preradi. Ako imaš volje i vremena, preporučio bih po antikvarijatima ili prije tavanima potražiti starije Sikiričine tiskane udžbenike. On je, naime, autor udžbenikâ već desetljećima, a zbog stalnih izmjena i redukcija gradiva kemije usudio bih se reći da su oni pisani pred dva ili tri desetljeća korisniji za učenje negoli današnji.
Pozdrav,
|
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
