|
 |
|
Poznato je da dvokomponentna kombinacija KMnO4 (ili K2CrO4) i neke kiseline pH<4 može oksidirati Sn2+ do Sn4+, ili Fe2+ do Fe3+.
Može li tako nešto otopiti elementarni kositar i olovo (Sn0 do Sn2+, Pb0 do Pb2+) kao tionol sa tiskanih ploča?
|
|
Ime i prezime:
Tomislav B.
|
 |
 |
"Tako nešto" je vrlo neprecizan i zato vrlo nezgodan termin za anorgansku kemiju, budući da izbor čak i razmjerno srodnih reaktanata može presudno utjecati na to hoće li uopće biti reakcije. Nedavno sam tako pokušao kratko sumirati reaktivnost plemenitih metala pa je ispalo ne baš tako kratko i zapravo sam se morao baviti jednim po jednim metalom.
Što se tiče reakcija kositra i olova u zakiseljenim otopinama oksidansâ, pitanje se može podijeliti na dio o kiselinama i dio o oksidansima. Naime, i olovo i kositar otapaju se u neoksidirajućim kiselinama dajući kositrove(II), odnosno olovove(II) soli, uz oslobađanje vodika. Također, u oba slučaja radi se o razmjerno sporim reakcijama, a kod olova treba dodatno paziti na anion jer su mu anorganske soli uglavnom netopljive u vodi. Npr. kad se komad olova ostavi u klorovodičnoj kiselini, na površini će nastati sloj olovovog(II) klorida koji će jako usporiti reakciju.
Imamo li u otopini uz kiselinu i neki oksidans, ishod više neće biti identičan za ta dva metala jer se kositrovi(II) ioni razmjerno lako oksidiraju u kositrove(IV) spojeve, dok se olovovi(II) kationi mogu oksidirati tek najjačim oksidansima poput elementarnog klora. Olovov(IV) oksid može oksidirati manganove spojeve do permanganata, tako da nije realno očekivati da će permanganat oksidirati olovove(II) anione. S druge strane, za kromat je sasvim realno očekivati da će na površini olova stvoriti netopljivi sloj olovovog(II) kromata, tako da dalje neće biti nikakve reakcije. Prema tome, ako leguru olova i kositra ubacimo u zakiseljenu otopinu kromata, vjerojatno se neće događati ništa, dok će u otopini permanganata vjerojatno polako nastajati smjesa olovovih(II) i kositrovih(IV) spojeva, uz redukciju permanganata do manganovih(II) spojeva.
Ipak, u ovakvim situacijama najbolje je napraviti eksperiment tj. uzeti malo žice od tinola (ne tionola), uroniti u otopine oksidansâ, pričekati koji sat ili dan i onda pogledati kako izgleda površina žice, idealno pod mikroskopom, obavezno uz uzorak koji nije bio izložen oksidansu. Nije zgorega ni uzeti malo veći komad žice pa odvagnuti na preciznoj vagi prije i nakon eksperimenta. Naime, ovo pitanje prilično je specifično, unatoč tomu što je neprecizno, a brzi pregled literature govori mi da se njime nitko nije pozabavio, barem ne tako da rezultate i objavi.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
