|
 |
|
Koja je razlika između isparavanja vrenjem i hlapljenjem?
|
|
Ime i prezime:
Ivana Sajko
|
 |
 |
Ako zrak iznad tekućine nije zasićen parama te tekućine, tekućina će s površine polagano isparavati tj. hlapit će, i to neovisno o temperaturi. Grijanjem se hlapljenje ubrzava, ali promjena se i dalje događa samo na površini tekućine koja je u direktnom kontaktu sa zrakom. Kako je ispod vrelišta tekućina termodinamički stabilnija od plina, "pogon" isparavanju zapravo je entropijski, a toplina potrebna za kidanje veza među česticama tekućine izvlači se iz preostale tekućine koja se zbog toga hladi. To se najbolje osjeti npr. kad izađemo iz mora.
Kad se tekućina zagrije do vrelišta, tekuće stanje više nije termodinamički stabilnije i isparavanje može početi u bilo kojem dijelu tekućine jer toplinske energije ima više nego što je potrebno da se razdvoje sve čestice tekućine. Tipično se ipak mjehurići pare stvaraju na nekakvim površinama, to više što su one hrapavije (u laboratoriju zato u reakcijske smjese često dodajemo kamenčiće za vrenje). Ako je površina posude savršeno glatka, taj proces može krenuti tek dosta iznad vrelišta, a u tom slučaju govorimo o zakašnjelom vrenju. Kako je plin rjeđi od tekućine, mjerhurići će se brzo odvajati od površine na kojoj su nastali i izlaziti iz tekućine. Taj se proces naziva vrenjem ili ključanjem.
Ukratko, hlapljenje je primarno entropijski pogonjen proces koji hladi tekućinu, dok se vrenje zbiva kad je tekućina dovoljno zagrijana da više nije termodinamički stabilna.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
