|
 |
|
Pozdrav,
dobro bi mi došla pomoć oko 2 pčelarsko-kemijska pitanja.
1. Iako se iz različitih izvora daju iščitati suprotni zaključci o otrovnosti klora u vodovodnoj vodi za pčele, pretpostavimo da su doze letalne. Za koje vrijeme se iz vodovodne vode ukloni klor, ako se u njoj otapa šećer za prihranu pčela (10 kg šećera na otprilike 5.5 L vode)? Koji mehanizam stoji iza ove metode uklanjanja klora, postoji li formula koja ga opisuje (njegovu brzinu s obzirom na količinu)?
2. Je li istina da se med ne bi trebao vaditi metalnom žlicom (zbog njegove kiselosti)? Ulaze li u kombinaciji u neke nepoželjne kemijske reakcije i u kojoj mjeri? Ako se med već nekoliko mjeseci čuva u Rosfrei bačvi, je li to onda štetno za med?
Teško mi je pronaći istraživanja/povjerljive izvore informacija za ove teme... nadam se da je do odgovora moguće doći pomoću malo većeg kemijskog iskustva no što ga imam.
Medeni pozdravi i unaprijed hvala!
|
|
Ime i prezime:
Đurđica Čutura
djurdica.cutura3@gmail.com
|
 |
 |
0. Ovakva je pitanja najbolje uputiti Gospodarskom listu jer spadaju u domenu proizvodnje i konzerviranja namirnica, čime se taj časopis bavi. Ono što rade kemičari u principu nije jestivo.
1. Pretraga literature nije mi dala nikakvih informacija o otrovnosti klorirane vode za pčele, već samo podatak da pčele znadu doći do bazenâ i piti (kloriranu) vodu iz njih, a da nije uočen nikakav pomor pčela vezan za bazene. Također, klor se koristi i kao dezinficijens za košnice, što također sugerira da je u manjim koncentracijama neopasan. Ukratko, pretpostavka o letalnosti vodovodne vode za pčele vjerojatno je pogrešna.
Neovisno o pretpostavci, klor bi iz vode trebao posve nestati (ishlapjeti) nakon 15 minuta kuhanja ili nakon što je posuda s vodom cijelu noć bila otvorena.
2. Iako jest kiseo, med ne samo da neće otopiti nehrđajući čelik, nego mu čak daje antikorozivnu zaštitu. Konkretan utjecaj ipak ovisi o vrsti čelika koji će biti u kontaktu s medom te vremenu izloženosti. Za žlice je dosta nebitno od čega su jer kontakt traje nekoliko sekundi, dakle prekratko za kontaminaciju. Pored toga, kad med zagrabimo žlicom, sav med koji je u kontaktu sa žlicom odlazi van zajedno sa žlicom, tako da je kontaminacija osim kemijski onemogućena i fizički, tj. mehanikom tečenja odnosno viskoznošću meda.
Za čuvanje meda u rostfrajnoj bačvi zapravo već znate je li naškodilo medu. Ako se njegova kvaliteta nije mijenjala, onda je vaša posuda prikladna za čuvanje.
Dodao bih jedino da je jako važno da posuda za spremanje meda bude dobro očišćena i suha. Ako bi se u njoj našle druge tvari, osobito ako bi se radilo o tragovima tvarî koje su prije bile u istoj posudi, onda bi već med mogao izgubiti na kvaliteti.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
