|
 |
|
Koji je izvor energije najmanje prihvatljiv.
|
|
Ime i prezime:
Goga
|
 |
 |
Prihvatljivost je termin koji ne pripada prirodnim znanostima, nego disciplinama poput etike ili ekonomije. U tom svjetlu, prihvatljivost ili neprihvatljivost pojedinih izvora energije dosta ovisi o tomu koga pitamo.
No, krenimo od toga što uopće imamo. Kao izvore energije ljudi danas koriste fosilna goriva (ugljen, nafta, plin), biomasu (iz koje se također mogu dobiti plin, ugljen i razna tekuća goriva, a nemojmo zaboraviti ni drvo), Sunčevo zračenje, vjetar, tekućice, morske mijene i valove te radioaktivne materijale. Pored toga, intenzivno se radi na razvoju nuklearne fuzije, ali još uvijek nije izvjesno kad će, ako ikad, fuzijski reaktori postati relevantnim izvorom energije za nas.
Uzmemo li dugoročnu opstojnost naše civilizacije, vrste ili biosfere kao kriterij prihvatljivosti, možemo promisliti o tomu kakve će biti posljedice korištenja pojedinačnih izvora energije i onda procijeniti što nam je najmanje ili najviše prihvatljivo.
Fosilna goriva kolektivno podižu temperaturu površine Zemlje jer se u atmosferu, a onda i biosferu unose nove količine ugljikovog dioksida (točnije, vraćaju se nakon što su bile zarobljene pod zemljom milijunima godina). S obzirom na to da smo mi navikli živjeti u (post)glacijalnom svijetu, prelazak tj. povratak na onaj u kakvom su živjeli dinosauri sa sobom povlači rizik da nas dočeka ista sudbina kakva je snašla i dinosaure. Naravno, moguće je i da ćemo se nekako adaptirati uz pomoć tehnologije, a možda čak i preokrenuti trendove zatopljenja, ali u ovom času kolaps civilizacije nije nerealan scenarij, nego razmjerno umjeren ishod predviđanjâ dalje budućnosti. Zbog toga će danas čak i proponenti fosilnih goriva radije pričati o tomu da se još malo odgodi potpuni prestanak njihovog korištenja, negoli o tomu kako su ona super.
Korištenje biomase, nasuprot fosilnim gorivima, ne mijenja ukupnu količinu ugljika u biosferi, barem ne dugoročno, ali ne može zadovoljiti trenutne energijske potrebe čovječanstva. Zbog toga prihvatljivost biomase jako ovisi o kontekstu. Negdje će biti prihvatljivo, negdje ne. Nigdje neće biti prihvatljiva ideja da se sva energija dobiva spaljivanjem biomase.
Energija Sunca obično se prepoznaje kao arhetip "zelene energije", bilo direktno, bilo kao energija tekuće vode, vjetra ili morskih mijena i valova. Opet, svaki od tih načina ima svoje mane, tako da će kontekst korištenja odrediti prihvatljivost. Solarne ćelije iziskuju skupe i ekološki ne baš najzdravije procese proizvodnje, vjetroelektrane su među ostalim goleme hrpe čelika i bakra koje ubijaju hrpe ptica, hidroelektrane remete život u tekućicama, a morske elektrane život u moru. Sve što je u vodi treba još i dodatno održavati zbog korozije i život svijeta koji to koristi kao podlogu. Zbog toga opet dolazimo do toga da će svaki od tih izvora negdje biti savršeno prihvatljiv, a negdje posve neprihvatljiv.
Nuklearna energija, iako čista dok god nema nuklearnih incidenata, iziskuje pouzdanu dobavu fisibilnih materijala, a oni se dobavljaju u malom broju rudnika koje kontrolira svega nekoliko velikih kompanija. Pored toga, rudnici će se kad-tad iscrpiti, tako da fisija nije neka dugoročna strategija. K tomu, iako je nekad bila razmjerno jeftina, jak razvoj drugih tehnologija učinio ju je relativno skupom. Tako da se, čak i ako zanemarimo iracionalne strahove od svega nuklearnog, nuklearke također mogu naći kao najneprihvatljivije.
Kako je (ne)prihvatljivost pojedinih izvora energije usko vezana za trenutne klimatske promjene, preporučio bih pogledati ovaj zanimljiv članak o tomu kako su se ljudi grupirali naspram tih promjena te kako na njih gledaju.
Usput budi rečeno, najdublje se nadam da autor pitanja ne očekuje da se na njega samo kratko odgovori s "ugljen" (to bi bio moj izbor, ali u kontekstu koji je meni relevantan).
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
icvrtila@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
