|
 |
|
naftni derivati, proizvodi rafinerijske preradbe nafte, ponajprije proizvodi atmosferske i vakuumske frakcijske destilacije koji se mogu izravno upotrijebiti kao gorivo ili kao sirovine za dobivanje niza organskih spojeva
|
|
Ime i prezime:
naftni derivati, proizvodi rafinerijske preradbe n
naftni derivati, proizvodi rafinerijske preradbe n
|
 |
 |
9000.
Ide vrijeme, na E-školi se radi.
Velika arhiva postupno se gradi.
S današnjim danom, to se reći mora,
dođosmo do devet tisuć' odgovora.
Zbog povoda toga pisati se ima
jubilarni odgovor od stihova i rima.
Današnja se tema iz dubina vadi:
odakle nam nafta i što se od nje radi.
Prvo što o nafti svatko treba znati
jest od kojih bića ona će nastati.
To nisu dinosauri (priča napuhana),
nego sitan plankton iz toplih oceana.
Sve što tamo umre, brzo na dno tone,
u morski mulj taloži i tako kroz eone
glina, zrnca pijeska i organske tvari
u smjesu se vežu što polako stari.
Kadšto se dogodi, zbog tektonskih kretnji,
da takovi slojevi, bez previše smetnji,
duboko završe, ispod drugih stijena
- od negdašnjih bića ne ostane ni sjena.
Za "prerađene" slojeve stručan termin ima:
općenito se oni zovu škriljevcima.
Većinom su oni takoreći posni,
industriju zanimaju samo naftonosni.
Zbog tlaka i vrućine drastično se mijenja
tvar što je zaostala od mrtvih stvorenja.
Sve se prvo nađe u voskolikoj masi,
a njezino ime kerogen sad glasi.
Zagrije li se malo ta ljepljiva smjesa,
nafta iz nje nastaje, kakvog li čudesa!
Zagrije li se više, slijedi treći čin:
nafta se raspada, daje zemni plin.
Ponekad će nafta pod takvo stijenje doći
da kroz njega pravo ništa neće proći.
Tada se događa zanimljiva stvar
formira se naftni tu rezervoar.
Na dnu se skupi voda zbog svoje gustoće,
između je nafta, a plin k vrhu hoće.
Pred stoljeće i pô iz takovih je vrela
ova era nafte pravo započela.
U proizvodnji nafte i danas dominiraju
laka su za crpit' pa ih ljudi biraju.
Za plin i za naftu bušotine se rade
kojima se oni iz podzemlja vade.
Njihova dubina poprilično šara:
ide to od nule do deset kilometara.
Tehnika vađenja također varira:
nekad se tek buši, nekad i frakira.
Bušotine su standard industrijskog doba;
frakiranjem se više nafte vadit' proba
drobljenjem stijena pri visokom tlaku.
Taj postupak, međutim, ima manu jaku:
za podzemne vode prilično je štetan,
a k tomu još zbog njega van izlazi metan.
Prikupljena nafta sva se transportira
u krupna postrojenja gdje se rafinira.
Najprije se tamo obradi smjesu svaku
destilacijom pri atmosferskom tlaku.
Takvim se procesom uvijek dobit' ima
da se tvari dijele po svojim vrelištima.
Za to se koriste frakcijske kolone
(do stotinu metara visoke su one).
Na vrhu se nakuplja što najlakše hlapi.
To je zemni plin koji neće u kapi
osim kad se sprema u boce pod tlakom.
Pod njim ide benzin. Za njim svijet je lakom
jer vozilici mnogoj pokreće motore.
Iz iste se frakcije također dobit' more
za laboratorij otapala probrana:
pentan, heksan, heptan, može do dekana.
Još jedan kat niže frakcija je koja
ugljikovodike ima težeg soja.
Parafinsko ulje, to je produkt fin,
al' najbolje znan je ovdje kerozin.
Imena se toga svatko lako sjeti
kada god pogleda avion što leti.
Iz sljedeće frakcije dizel se dobiva
za njim još lož-ulje, a dalje se zbiva
to da se ostatak, krene li se žarit'
počinje raspadat' i postrojenja kvarit'.
Naime, molekule, kad zagriju se jako
na manje mogu puknut', i to vrlo lako.
Moglo bi se reći: to im je zatiranje,
al obično se proces naziva krekiranje.
Za daljnju destilaciju ima jedna kvaka:
koristit će pomoć puno nižeg tlaka.
Tad temperatura može ostat' niska
da se spriječi strašna molekulska vriska.
Tako se dobivaju maziva i ulja
(pomažu gdje škripi, struže ili žulja)
te parafinski vosak za praviti svijeće.
Na kraju još ostaje sve što hlapit' neće.
Ta se crna smjesa asfaltom naziva;
pomiješana s kamenom ceste nam pokriva.
Pored spomenutih naftnih derivata
mnoštvo drugih tvari iz nafte se hvata
bitnih za industriju lijekova i hrane.
Vrijeme je, međutim, da se pjesmom stane
uz jednu malu opasku što dolazi na kraj:
fosilna nas goriva ne vode u raj.
Njihovim spaljivanjem radimo si štetu,
zbog viška CO2 zakuhasmo planetu.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
aproksimativac@gmail.com
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
