|
 |
|
Pozdrav
Posto se u apoteci ne mogu naci tablete kalijum jodida, za zastitu od radijacije, smijemo li sami napraviti ukoliko imamo laboratorijski kalijum jodid.
|
|
Ime i prezime:
Elma
elma.bubalo@yahoo.com
|
 |
 |
S obzirom na to da nadzor države nad osobnim postupcima nije ni približno apsolutan, pitanje nije smijemo li, nego zašto (ne) bismo spravljali vlastite jodne tablete.
Kratak razlog bio bi da se radi o nečemu što, ako se izvede krivo, umjesto zaštite donosi opasnost po vlastito zdravlje.
Kada, kako i zašto se primjenjuje jodna profilaksa temeljito je proučeno, razrađeno i sumirano u upute nakon černobilskog nuklearnog incidenta 1986., a upute se mogu naći ovdje. Članak preporučam pročitati ne samo zbog informacija u njemu, nego i kao primjer detaljnog promišljanja o potencijalnim kriznim situacijama i komplikacijama koje se mogu dogoditi. Uz taj članak nije zgorega pročitati ni tekst Stribora Markovića koji sumira ključne poruke iz tih uputa. Tekst se može naći kao osobna objava na Facebooku, a i npr. ovdje.
Jodna profilaksa, dakle, nije neko univerzalno magično sredstvo koje će spasiti od radioaktivnosti, nego vrlo specifična mjera koja nosi svoje rizike i koja djeluje samo ako se koristi na točno određen način i u točno određeno vrijeme.
Konkretno, način na koji jodne tablete djeluju je Wolff-Chaikoffljev učinak, odnosno blokada unosa joda zbog predoziranja jodom. Drugim riječima, nakon unosa velike količine joda blokiraju se metabolički putevi kojima se jodidni anioni prevode u organske spojeve joda čime se, u slučaju da je okoliš kontaminiran radioaktivnim jodom, također sprečava i unos radioaktivnog joda u štitnu žlijezdu. Taj učinak je dovoljan da osoba koja je unijela jodnu tabletu jedan dan bude zaštićena od radioaktivnog joda.
Pritom treba imati na umu da se učinak, kao i djelatna doza, mijenja s dobi osobe. Za novorođenčad do mjesec dana starosti postoje i rizici od radioaktivnog joda i rizici od jodne profilakse. Za djecu su nuspojave jodne profilakse zanemarive, a potencijalna šteta od radioaktivnog joda velika, zbog čega su djeca najvažnija skupina koja se štiti jodnom profilaksom. Kod mladih do dvadesete godine korist također nadilazi rizike, dok su za odrasle od dvadesete do četrdesete i rizici od kontaminacije radioaktivnim jodom i rizici od jodne profilakse vrlo mali. U skupini iznad četrdeset godina potencijalna šteta nadilazi korist pa se jodna profilaksa razmatra samo u vrlo iznimnim situacijama. Isto općenito vrijedi i za situacije kad je potrebno ponoviti dozu.
U svim slučajevima bitno je da se uzima odgovarajuća doza u točno određeno vrijeme, što bi bilo kratko prije kontaminacije (npr. zbog dolaska radioaktivnog oblaka) ili kratko nakon početka. S obzirom na to da informiranje o nuklearnim incidentima, a pogotovo o kretanju ispuštenih radioaktivnih tvari, iziskuje dobro organizirane stručne službe, može se očekivati da će isti takav sustav uključivati i pravovremeno stvaranje zaliha te distribuciju jodnih tableta svima kojima bi mogle trebati. Alternativno, ako ne radi sustav praćenja i informiranja o radioaktivnim rizicima, onda je prilično beskorisno imati vlastite jodne tablete jer nećemo znati kad ih primijeniti. Nekakva situacija "između" bila bi ako živimo blizu države koja jest dobro organizirana. Uglavnom, čini mi se da je na osobnoj razini najmudrije raditi pritisak na nadležne, e kako bi se osiguralo da ćemo, dođe li do kakvog nuklearnog incidenta, biti pravovremeno informirani i zaštićeni.
Što se tiče pravljenja vlastitih jodnih tableta, bojim se da je to nešto što ne bih preporučio nikome (primijetio bih da upute spomenute na početku uopće ne razmatraju improvizaciju kao mogućnost). Za početak, doza za odraslu osobu je 130 mg, što je ispod razine koju se može izmjeriti vagama za kućnu uporabu. Kriva odmjera u takvim situacijama može značiti rizik od ozbiljnog trovanja ili doze koja neće biti dostatna. Nadalje, tablete redovito imaju primjese koje osiguravaju da se aktivna tvar otpušta odgovarajućim tempom i koje najvjerojatnije nisu nešto što ćemo improvizirati u kuhinji. Pored toga, kalijev jodid za farmaceutsku uporabu mora biti odgovarajuće čistoće. Ako imamo bocu kalijevog jodida iz školskog laboratorija, pitanje je što ćemo točno i što sve naći unutra. Neke primjese su bezopasne, ali npr. olovo, živa i kadmij, koji se također kadšto nađu po školama, u najmanju ruku nisu bezazleni, a nepažljivim rukovanjem mogu upasti i u bocu s kalijevim jodidom.
Sve u svemu, dok se pitamo što će se točno dogoditi s ukrajinskim nuklearkama, najpametnije što možemo raditi po pitanju joda je da provjerimo je li naš zdravstveni sustav spreman. Ako nije, vjerojatno imamo vremena da nadležne potjeramo da se to promijeni.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
aproksimativac@gmail.com
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
