|
 |
|
Zanima me zasto seceri i Cu2o ne stoje u stehiometrijskom odnosu
|
|
Ime i prezime:
GABRIELA
hodak.gabriela@gmail.com
|
 |
 |
Ne bih rekao da mi je ovo pitanje posve razumljivo. Ako govorimo o reakcijama kakve se zbivaju npr. u Fehlingovoj probi, količina nastalog bakrovog(I) oksida bit će proporcionalna količini šećera koji je reagirao s bakrovim(II) kationima u tartaratnom kompleksu. Konkretno, na svaku molekulu šećera koja se oksidirala u odgovarajuću šećernu kiselinu po dva će se bakrova(II) kationa reducirati u bakrove(I) katione što će dati po jednu formulsku jedinku bakrovog(I) oksida.
Međutim, ukupna količina šećera u uzorku koji testiramo ne mora imati nikakve veze s količinom bakra u reagensu. Ako je šećer u suvišku, izreagirat će svi bakrovi(II) kationi, a ako su u suvišku bakrovi(II) kationi, izreagirat će sav šećer.
Također, kod sinteza se također često reaktanti miješaju u nestehiometrijskim odnosima, najčešće tako da manje skupi reaktanti budu u suvišku kako bi se oni dragocjeniji što bolje iskoristili. To, opet, ne utječe na stehiometrijski odnos među promjenama količina reaktanata i produkata. On je zadan prirodom reakcije.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
aproksimativac@gmail.com
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
