|
 |
|
Poštovani,
zanima me koje sve prilagodbe ima jastreb na svijetlost, toplinu, zrak, vodu i tlo.
Isto me zanima i za morskog psa, bukvu i visibabu.
Zahvaljujem na odgovoru.
Srdačan pozdrav
|
|
Ime i prezime:
-
anajuratovic0804@gmail.com
|
 |
 |
Ovo je pitanje posve u domeni biologije, a usudio bih se reći i da nije baš najbolje sročeno. Prilagodba (ili adaptacija), naime, znači takvu promjenu nekog sustava uslijed nekog utjecaja, koja će tom sustavu (tj. njegovoj novoj verziji) omogućiti da bolje funkcionira. U kontekstu biologije bolje će značiti veću vjerojatnost preživljavanja ili bržu reprodukciju.
Prema tomu, u pitanju nam nedostaju sustavi, odnosno bića od kojih se polazi, a i uvjeti su najblaže rečeno neprecizno opisani. Iako nije teško naslutiti na kakve se odgovore cilja (toplokrvnost i krila kod ptica, oči kod ptica i morskih pasa, oblik tijela i peraje kod morskih pasa, fotosinteza i korijen kod bukvi i visibaba itd.), put kojim se do njih dolazi zapravo neće biti plod promišljanja o adaptacijama, nego teleološki tj. bavit će se time koji dijelovi tijela ili osobine živih bića služe njihovom funkcioniranju u određenim medijima ili u interakciji s određenim vrstama tvari ili oblicima energije. Iako se svrha pojavljuje kroz prirodni odabir, baš kao i adaptacije, nije uputno miješati jedno i drugo, a ni treće.
Pokušat ću te pojmove približiti kroz nekoliko crtica o evoluciji oka. Čak i najprimitivniji organizmi zapravo su vrlo složeni, a isto je vrijedilo i za one koji su se prvi pojavili na Zemlji pred koju milijardu godina. Među mnogim kemijskim spojevima koji se nalaze u živim bićima neki su osjetljivi na vidljivu svjetlost i mogu ju pretvarati u mehaničku ili kemijsku energiju. Spojevi koji mogu pretvarati (vidljivu) svjetlost u kemijsku energiju dovest će do pojave fotosinteze i njih ću ovdje preskočiti. Kod spojeva koji svjetlost pretvaraju u mehaničku energiju tj. pokrete unutar molekula može se dogoditi to da, preko tih pokreta, posluže kao mjesta na kojima će se svjetlost pretvoriti u nekakav signal. Npr. ako neki enzim pod utjecajem svjetlosti prelazi u aktivnu formu, može poslužiti kao pokretač niza drugih kemijskih reakcija koje će konačno voditi tomu da se neki organizam pokrene. Taj pokret, kao reakcija na svjetlost, može pomoći fotosintetskom organizmu da dođe do pozicije na kojoj će moći dobiti više svjetlosti ili, u slučaju da svjetlosti ima previše, da se makne u sjenu. Dakle, spojevi osjetljivi na svjetlost, u suradnji s drugim molekulama, mogu služiti živim bićima da brže rastu ili da ne stradaju. Takvi će se organizmi, u odnosu na svoje srodnike koji nemaju takve adaptacije, brže množiti i tako s vremenom prevladati.
Nešto kasnije u evoluciji, kod višestaničnih organizama, može se dogoditi da se pojave stanice koje imaju bitno više molekula osjetljivih na svjetlost. Takva će bića moći osjetiti promjene intenziteta svjetlosti i brže se sakriti od potencijalnih predatora nego bića koja nemaju stanice specijalizirane za primanje svjetlosti. No, prava je revolucija ako se takve stanice pojave samo na jednom kraju tijela jer onda ta bića mogu proviriti iz svojih skloništa i brzo se zavući nazad ako "vide" opasnost.
Još kasnije u evoluciji, te će stanice, sad zapravo već tkiva, dobiti oko sebe posebna tkiva koja će omogućiti da svjetlost iz nekog smjera precizno dolazi na točno određene stanice. Na taj se način jednostavna slika (svjetlost-sjena) pretvara u nešto što ima i dvije prostorne tj. kutne dimenzije, zbog čega se i reakcija organizma može podesiti tako da se ono pokrene u nekom smjeru. Sad već možemo govoriti i o nekakvim ranim oblicima očiju.
Još kasnije u evoluciji, neke od tih stanica mutirat će u stanice koje bolje primaju nešto drugačije valne duljine od onih izvornih. Time slika dobiva dodatnu dimenziju - boju.
Svaka od promjena koje sam opisao spada u adaptacije. To ni izbliza nisu sve adaptacije koje su se dogodile u evoluciji oka, ali nadam se da su dovoljno ilustrativne i da je iz njih jasno da uvijek trebamo gledati kako se "stara" i "nova" verzija nekog organizma snalaze u istim uvjetima.
Da se sad vratim zadatku, bilo bi mi puno draže kad bi se u njemu opisala neka evolucijska promjena i onda tražilo da se objasni o kakvoj je adaptaciji riječ i kako je ona pridonijela preživljavanju ili bržem razmnožavanju svojih nositelja. Primjerice, vrlo zanimljiv slučaj dogodio se u Velikoj Britaniji u vrijeme industrijskih revolucija. Jedna vrsta leptira, brezova grbica, prije pojave teške metalurgije uglavnom je bila bijela, s tek nešto crnih jedinki. No, do kraja 19. stoljeća prevladao je crni oblik koji se sa slabljenjem crne metalurgije u drugoj polovici 20. stoljeća opet prorijedio. Razloge tim promjenama ostavljam za promišljanje, a možeš i pogledati cijelu priču u pripadnom vikipedijskom članku.
Usput, po pitanju svrhe u evoluciji preporučio bih pročitati poveći, ali vrlo kvalitetan članak Philipa Balla. Članak je na engleskom, tako da neće biti dostupan učenicima kojima je prvi jezik engleski.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
aproksimativac@gmail.com
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
