|
 |
|
Prvo bi vam htjela pohvaliti sajt jer je fakat zakon, a to kaj nam odgovarate na pitanja je super.Možete li mi, molim vas, reći zašto npr. sumpor nekad ima valenciju 2,4 ili 6? Tako npr. i bakar 1,2? Hvala!
|
|
Ime i prezime:
Martina Gačar
martina.gacar@zg.htnet.hr
|
 |
 |
Prvo treba znati kako se valencije određuju, a to obično počinje s ovim postavkama;
1) valencija vodika je +I
2) valencija kisika je -II (jer je H2O).
3) valencija nekog trećeg atoma određuje se prema empirijskoj formuli njegovog spoja s vodikom ili kisikom.
4) suma valencija u spoju mora biti nula ili odgovarati naboju jedinke.
Često se sve valencije pišu kao pozitivne vrijednosti - u krajnjoj liniji klasična (Franklandova) valencija i jest takva - no za njihovo određivanje korisno je uvesti predznake. Predznacima se može iznaći podloga u elektronskoj strukturi atoma.
Valencija ugljika:
Kako je metan CH4 valencija ugljika je -IV. Za CO2 dobije se +IV. U oba slučaja apsolutna vrijednost je IV. Za CO očito je valencija ugljika +II.
Eto ugljik je dvovalentan i četverovalentan.
Primjerice za sulfat ion, SO42-:
Kako je kisik -II to ukupno čini -VIII. Znači da sumpor mora biti +VI da bi suma valencija bila -II (naboj iona) - pravilo 4.
Stvari mogu biti i složenije - slučaj Fe3O4. Valencija ne ispada cijeli broj- To znači da svaki atom Fe nema u spoju jednaku valenciju dva su III, a jedan je II.
Naravno stvari mogu biti i složenije - zapravo se pojam valencije razvija i mijenja tijekom posljednja dva stoljeća kako se mijenja i naše poznavanje strukture tvari.
Danas bismo mogli reći da maksimalna valencija nekog atoma neće biti veća od broja njegovih valentnih elektrona. Ovo je vrlo čvrsta postavka (uspješno obuhvaća velik broj slučajeva - no ne brini i ona ima svojih iznimaka :)).
Dva su oksida bakra Cu2O i CuO pa tako i dvije valencije.
Pozdrav. |
|
|
Odgovorio:
Nenad Judaš
judas@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
