|
 |
|
Koje tvari imaju molekulsku kristalnu rešetku? Jesu li i intermetalni spojevi legure? Zašto su legure s mnogo kovalentnih veza krte? Utječe li još nešto osim mehaničke sile na javljanje dislokacija u kristalu metala?
|
|
Ime i prezime:
Tamara Vasilj
tammy_57062@yahoo.com
|
 |
 |
Kristalna rešetka je samo matematički model koji nam pomaže da shvatimo simetriju kristala i način slaganja atoma i molekula. Kad ubacimo atome dobivamo kristalnu strukturu (kristalna rešetka je kristalna struktura svedena na linije i točke).
Ne može se uvijek sa sigurnošću reći kakvu će kristalnu strukturu imati neka krutina, ali tvari kod kojih su molekule dobro definirane u tekućem ili plinovitom stanju obično skrućivanjem zadržavaju identitet molekula. Spojevi poput šećera, alkohola, benzena, amonijaka, ugljikova monoksida te elementarne tvari kisik, dušik, sumpor, klor, bijeli fosfor i druge kristaliziraju s molekulskim kristalnim strukturama.
Legure ili slitine su materijali metalnog karaktera sastavljeni od više metala ili bar jednog metala i nemetala. U nekim slučajevima metali tvore spojeve (intermetalni spojevi) definiranog sastava (što znači da im možemo pripisati stalnu kemijsku formulu) i posebnih svojstava u kojima su atomi povezani metalnom vezom s djelomičnim ionskim i kovalentnim karakterom. Granica između legura i intermetalnih spojeva nije oštra, sve ovisi o vezama među atomima. Ponekad se intermetalni spojevi nazivaju posebnom vrstom legura.
Tipične legure su metalnih svojstava, što znači da se daju kovati, imaju metalni sjaj, dobro provode toplinu i elektricitet. Metalna veza između atoma nema smjer, atomi se privlače dok su blizu i imaju relativno veliku slobodu pomicanja. Međutim, ako se poveća udio kovalentne veze nauštrb metalne, kao u intermetalnim spojevima, svojstva se promijene. Kovalentna veza je jača od metalne, zato su intermetalni spojevi tvrdi. Ali pod većim mehaničkim opterećenjem kovalentne veze pucaju, a materijal se raspada.
Koncentracija dislokacija u nekom kristalu ovisi o vrsti spoja ili elementarne tvari koja ga izgrađuje, temperaturnoj i mehaničkoj obradi, temperaturi, nečistoćama, procesima tijekom nastanka kristala. Vrlo sitni kristalići (kada im se veličina mjeri nanometrima) najčešće nemaju dislokacija. One su energetski zahtjevne što takvi mali kristali ne mogu podnijeti.
|
|
|
Odgovorio:
Kristijan A. Kovač
kkovac@chem.pmf.hr
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
