|
![](../grafika/lin_pitanje.gif) |
Dobar dan. Možete li mi odgovoriti na jedno pitanje. zašto se zrak ne razdvoji na kisik i dušik zbog razlike u njihovoj gustoći?
|
Ime i prezime:
Kim Radešić
kim.radesic1gmail.com
|
![](../grafika/lin_odgovor.gif) |
![](../grafika/blind.gif) |
Rekao bih da za to nemiješanje postoje dva glavna razloga: vjetrovi i to što su čestice plinova u stalnom pokretu.
Uzmemo li neki mali spremnik plina i stavimo ga negdje van domašaja gravitacije, sve čestice u njemu posve će se slobodno kretati unutar tog spremnika. To će, ako smo krenuli i s nehomogenom smjesom, vrlo brzo dovesti do toga da plinovi u spremniku budu savršeno pomiješani.
Premjestimo li sad taj spremnik na površinu nekog planeta, ili blizu kakve zvijezde, gravitacijsko će polje na svaki plin djelovati malo drugačije tj. plinovi s česticama veće mase stvarno će se malo više stisnuti prema dnu spremnika (nešto više o tomu ovdje). To, međutim, ne znači raslojavanje, nego samo to da će se sastav spremnika mijenjati od dna prema vrhu, i to tako da su pri dnu zastupljeniji plinovi većih molekulskih masa, a pri vrhu plinovi manjih molekulskih masa. K tomu, razlike će postati značajne tek kad visina spremnika bude u kilometrima. No, i to vrijedi za plinove bitno različitih molekulskih masa, npr. kisik i helij, dok će razlike u zastupljenosti kisika i dušika biti dosta male jer su im molekulske mase slične.
I što to znači za našu atmosferu? Za početak, mogli bismo očekivati da će na visokim planinama volumni udio kisika biti nešto manji nego na morskim obalama. No, sad moramo u igru ubaciti i vjetrove. Mirna atmosfera bi se malo raslojila, ali Zemljina atmosfera ne miruje. Kad sija Sunce, zrak se grije, širi i diže uvis, dok se u mraku taj isti zrak hladi, skuplja i spušta prema dolje. Kako se uvijek grije jedna strana Zemlje, dok se druga hladi, a k tomu na sve skupa utječu i oblaci, to su kretanja u najmanju ruku dovoljno komplicirana da nam trebaju superračunala da se točno opišu. No, ovdje samo trebamo znati da se donji slojevi atmosfere stalno kreću i tako miješaju, zbog čega ne možemo očekivati čak ni malo raslojavanja dušika i kisika.
To vrijedi za troposferu tj. donji dio atmosfere. Kad se dignemo bitno više, nalazimo da se sastav atmosfere osjetno mijenja. U gornjim ćemo slojevima tako nalaziti sve manje kisika i dušika, a sve više vodika i helija. Sastav atmosfere do tisuću kilometara visine možeš vidjeti ovdje. Osim dvoje spomenutih, možeš zamijetiti i bitne količine monoatomskih plinova. Njihovo je prisustvo posljedica toga što je Zemljina atmosfera izložena Sunčevom zračenju, dio kojeg (npr. ultraljubičasto) može i razdvojiti molekule na atome.
Pozdrav, |
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
aproksimativac@gmail.com
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
![](../grafika/lin_vipitate_up.gif) ![](../grafika/lin_vipitate_6.gif) |
|