|
 |
|
Dobar dan.
Zanima me što je potrebno poznavati da bi se odredio mehanizam reakcije? Je li potrebno poznavati sve funkcijske skupine? I elektronegativnosti podjedinih elemenata?
Unaprijed hvala.
|
|
Ime i prezime:
Marija Ružić
|
 |
 |
Na srednjoškolskoj razini, a i na preddiplomskim studijima, u principu je dovoljno upamtiti nekolicinu mehanizama za relevantnije klase kemijskih reakcija. To bi u bili SN1- i SN2-mehanizmi supstitucije te E1- i E2-mehanizmi eliminacije, zatim mehanizmi elektrofilne i nukleofilne supstitucije na aromatskim jezgrama, mehanizmi nastajanja i razgradnje esterâ i inih derivata karboksilnih kiselina, ponešto o rezonanciji kod sustavâ u kojima postoje konjugirane dvostruke veze i možda ponešto od pregradnji. S tim osnovama uglavnom se može izimprovizirati sve dok se ne dođe do mehanizama reakcija u kojima sudjeluju npr. tranzicijski metali, fotoni ili radikali.
Oni koji će pokušati samo s elementarnom logikom moraju se prvo spremiti na to da se neke stvari čine logičnima samo zato što smo ih puno puta doživjeli na isti način, a zatim krenuti u zabavu koja će polaziti od jednostavnih pomaka elektronskih parova i to dopunjavati rezonancijskim i induktivnim efektima (potonji proizlaze iz razlika u elektronegativnosti), a idealno i steričkima, koji znaju dosta utjecati na to što se zbiva.
Ako se pitanje kojim slučajem odnosi na neku novu reakciju, onda je posao puno opsežniji. Mehanizam se može predložiti na osnovu toga što se zna o srodnim reakcijama, ali da bi se moglo tvrditi da reakcija stvarno ide tim putem, treba ga eskperimentalno potvrditi, što znači izvesti niz pokusa u kojima će se istražiti kako koncentracije pojedinih sudionika reakcije utječu na njezinu brzinu. To često nije dovoljno pa onda treba pripravljati i modificirane reaktante tako da se može istražiti utjecaj pojedinih funkcionalnih skupina, a kadšto i izotopne efekte na atomima koji bi mogli biti bitni za reakciju. Ako je reakcija složenija i dovoljno spora ili barem usporiva, može se pratiti i NMR-om ili drugim spektroskopskim tehnikama koje mogu dati kinetičke parametre reakcije, a ponekad i identificirati međuprodukte. Zadnjih nekoliko desetljeća većina eksperimentalnih procjena dolazi zajedno s kvantnomehaničkim izračunima, a često se događa i da račun dolazi bez pratećih eksperimenata.
Za slučaj da je moj odgovor previše općenit ili zbunjujuć, javi se opet, po mogućnosti s konkretnijim pitanjem.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
