|
 |
|
Pozdrav, imam dva pitanja:
1) ako je netko ranije napisao pregledni clanak (review), a sad pise izvorni znanstveni clanak sa svojim rezultatima, je li prihvatljivo "copypastati" dio review clanka u teorijski dio novog clanka, naravno sa svim navodima literature iz reviewa? Dal se to tolerira i spada li to u autoplagijat?
2) Je li prihvatljivo u izvornom znanstvenom clanku citirati vlastiti clanak od prije, tj. dali recenzenti toleriraju autocitiranje?
|
|
Ime i prezime:
Danijel Grisogono
dagrisogono1@gmail.com
|
 |
 |
Konkretna pravila za to što je (auto)plagijat, a što nije, vjerojatno se razlikuju od institucije do institucije i od države do države, tako da ću napisati što mi se čini razumnim.
Ako će neki dio teksta biti identičan već prije napisanom, stavio bih ga u navodnike ili izdvojio kao citat te naveo odakle mi, neovisno o tomu jesam li izvornik napisao ja ili netko drugi. Na taj se način daje do znanja da se napisano u identičnoj formi već pojavilo. Ipak, takovu bih praksu kopiranja radije ipak izbjegao i napisao isto drugim riječima. Što se tiče finesa, načelno bi navodnici uz referencu trebali ići od rečenice naviše, uz novosmišljene riječi ili fraze kao iznimke. Ako se pak prenose samo već prije poznate (ali ne i općepoznate) tvrdnje, referenca do izvora je običajna obaveza.
Ako je pisanje istih ideja drugim riječima iz kojeg god razloga izlišno, ako ne i neizvedivo, onda bih dodao da je dosta uputno takove dijelove teksta ograničiti na što manji udio cijele publikacije. Izvorni bi radovi ipak trebali biti što više izvorni.
Autocitiranje je pak stvar mjere i greške u tom području ne razlikuju se bitno od pretjeranog citiranja "omiljenog" autora. Misao vodilja treba biti da se teži citiranju svega bitnog i ničeg nebitnog (popularan izgovor za preskakanje nekih bitnih radova glasi "up to our knowledge"). Nekakav racionalan pristup bio bi da se za neko potpodručje citiraju najsvježiji pregledni radovi, najvažniji radovi koje pregledni radovi ne pokrivaju (dakle, sve što je izašlo nakon najnovijega ili je nekim slučajem preskočeno u njima) te eventualno kakav istaknuti, obično pionirski rad koji se bavi datom temom. Dakle, autocitati nisu problem ako zadovoljavaju spomenute kriterije, a poštenom recenzentu neće biti teško uočiti pretjerano autocitiranje jer će takve reference odudarati, da ne kažem zaudarati.
Sve spomenuto primarno se odnosi na uvodne dijelove znanstvenih radova. U daljnim dijelovima citiranje je trivijalno jer se vodi time da svaka tvrdnja treba biti ili eksperimentalno potvrđena u radu, ili potkrijepljena literaturom, ili općepoznata.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
