|
 |
|
Kako objasniti da se zlato ne otapa u razrijeđenoj nitratnoj kiselini? U odgovoru, koji je meni poznat, stoji: E=-0,54V. Kako se doąlo do tog rezultata? Mnogo hvala na odgovoru.
|
|
Ime i prezime:
|
 |
 |
U Stehiometriji (autor Sikirica), možeš pronaći tzv. Nernst-ovu jednadžbu koja objašnjava elektrodne, odn. oskido-redukcijske potencijale. Da bi neka reakcija oksidacije tekla, oksidans mora imati veći oksidacijski potencijal od tvari koju oksidira. Isto pravilo vrijedi i za redukciju jer je to zapravo obrnuti proces. Primjer: može li otopina željezovog(III) klorida otapati bakrenu pločicu? Odgovor: može!
U navedenoj Stehiometriji možeš pronaći standardne elektrodne potencijale za sustave: (Fe3+/Fe2+) i (Cu2+/Cu). Kad obje reakcije teku u smjeru Fe3+ + e --> Fe2+ i Cu2+ + 2e --> Cu oba su sustava oksidansi. Njihova oksidacijska moć ovisi o odnosu koncetracija (Fe3+/Fe2+) tj. (Cu2+/Cu) tako da; imaš li otopinu iona Fe3+ u kojoj je mala koncentracija Fe2+ i Cu2+, u kojoj je uronjen komad bakra doći će do njegovog otapanja jer će oksidacijska moć
sustava (Fe3+/Fe2+) biti veća od sustava (Cu2+/Cu) .
Moguć je i obrnuti slučaj ako bi imao otopinu samo Fe2+ i otopinu samo Cu 2+ tad bi došlo do djelomične oksidacije Fe 2+ u Fe3+.
Bilo kako bilo sve je ovo moguće izračunati iz standardnih elektrodnih potencijala i Nernst-ove jednadžbe. Sve to možeš naći u stehiometriji.
Što se tiče same dušične kiseline , za nju vrijedi isto pravilo pa će njezina oksidacijska moć također ovisiti o njenoj koncentraciji.
Možda ti ovo sve skupa izgleda vrlo komplicirano ali za svega par sati
ćeš sve savladati. Teško mi je pisati jednadžbe jer mi to ova stranica ne dopušta. |
|
|
Odgovorio:
jurica alešković
jalesko@yahoo.com
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-ąkola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
