|
 |
|
Kada bih za pokus radio elektrolizu otopine natrijevog klorida, što bi mi sve bilo potrebno od kemikalija i pribora? Kako bi mogao objasniti tijek izvođenja, tj. cijeli postupak do nastajanja kemijskih promjena? I posljednje, kako mogu u par rečenica opisati primjenu toga pokusa u svakodnevnom životu? Nadam se vašem odgovoru. Lijep pozdrav!
|
|
Ime i prezime:
Tin Opančar
tin.opancar55@gmail.com
|
 |
 |
Pišem 4000. odgovor u nizu,
zato ću u stihovima dat' elektrolizu.
Da bi struja mogla kroz otopinu ići,
u njoj će nam trebati nekakvi vodiči.
Ionâ za to treba, a njih stvarat' voli
družba kiselinâ, lužinâ i solî.
Natrijev je klorid izbor jako čest,
što ni osmoškolcima nije neka vijest.
Za slučaj da se netko za motiv zanima,
razlog je što soli svaka kuća ima.
U vodi kad se topi ta kuhinjska sol,
(ne treba je puno: na litru pokoj' mol)
na ione ona počne disocirati.
Zbog toga se može elektrolizirati.
Osim soli još će trebat' elektrode
da struju iz žica u otopinu vode.
Za njih je bitno da ne reagiraju,
već da kraj reakcije mirno egzistiraju.
Ideal je platina, al' nje nema sva'ko.
Ugljeni se štapić dobavlja već lako:
u običnim baterijama uvijek ćeš ih naći.
Izvadi ih, očisti, na žice prikvači.
Sada još preostaje naći izvor struje.
Pogledaj po kući, rješenje možda tu je.
Stari adapteri ili pak punjači
po svojoj su funkciji u stvari ispravljači.
Kako točno rade, fizičari znaju;
bitno je da istosmjernu struju daju.
Kakav bit će napon, to na njima piše.
Od nekoliko volti ne treba ti više.
Ako ti adapter neće donijet' sreće,
pomoć' će baterije, manje ili veće.
I akumulator isto struju daje,
a usput od baterija puno dulje traje.
Sve u svemu, izbor nije jako mali
i ako ti nešto svejedno usfali,
ubrzo ćeš lako naći nešto drugo
tako da na sklapanju nećeš radit' dugo.
Sada nam predstoji reći što se zbiva
kad kroz elektrolit ide struja živa.
Promjena se pritom može zbiti mnoga,
ovdje ću opisat' samo dio toga.
Negativan naboj katoda nam ima,
a dotle se anoda kiti plusevima.
Zbog toga se katodi bliže kationi
ne bi li elektron ugrabili oni.
Od toga, međutim, ništa biti neće
jer se drugi proces baš tamo pokreće:
reducira se voda i nastaje vodik
(Na+ to gleda kao da je trik).
Iza te redukcije još se nešto vidi:
u otopini plivaju sada hidroksidi.
Sve se skupa lijepo jednadžbom prikaže
(tako barem nastavnici najradije traže):
K(‒): 2 H2O + 2 e‒ → H2 + 2 OH‒
Dok se na katodi vodik oslobađa,
klor se na anodi s istim žarom rađa.
I taj se proces jednadžbom opiše
(pazimo na naboje, to i ništa više):
A(+): 2 Cl‒ → Cl2 + 2 e‒
S ovime smo došli do kraja procesa
(rekoh da preskačemo ostala čudesa).
Preveli smo vodu i natrijev klorid
u klor, vodik i natrijev hidroksid:
2 H2O + 2 NaCl → H2 + Cl2 + 2 NaOH
Na pitanje zadnje moram se potužiti:
dnevno se tim pokusom nemam kako služiti.
On je demonstracijski; iz njega se uči
kako radi struja i što se njome luči.
Industrija, ipak, pokus taj koristi
da natrijev hidroksid proizvede čisti.
Klor i vodik što se usput oslobode
pod vrijedne se produkte isto tako vode.
Ako ih je viška, mogu reagirati
te u klorovodik sebe transformirati.
Vodik je još k tomu za grijanje jak,
a može i u peroksid il' amonijak.
Neka druga svrha poznata mi nije
za tu elektrolizu. Stoga vrijeme mi je
odgovor zaključit' i krenuti dalje
od stihova ovih u životne ralje.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
