|
 |
|
Pozdrav, možete mi molim vas pomoći u odgovoru na ovo pitanje: Koji čimbenici dovode do kemijske reakcije?
|
|
Ime i prezime:
Ana Sabočanec
asabocanec@gmail.com
|
 |
 |
Neobičnog li pitanja! Poštenom se kemičaru, kad vidi takovo pitanje, odmah pojavi još pitanjâ. Je li ovo izvađeno iz konteksta ili se radi o samostalnom pitanju? Ako je izvađeno iz konteksta, onda ne možemo na njega odgovoriti jer mu fali taj kontekst (npr. nekakva smjesa, odnosno identiteti spojeva koji reagiraju). Ako se pak stvarno radi o samostalnom pitanju, onda se moramo zapitati tko ga je sastavio i s kakvom namjerom. Je li to bio neki uredski službenik koji silom prilika mora držati nastavu kemije? Ili možda neki napredni oblik umjetne inteligencije kojemu je netko zadao da sastavlja pitanja iz kemije?
Teško je reći.
Pokušat ću ipak ukratko opisati zašto se kemijske reakcije nekad događaju, a nekad ne. To mi se čini najsmislenijom interpretacijom koja i dalje vodi do nekakvog odgovora koji ne bi bio ovisan o kontekstu.
Nađu li se dvije ili više različitih tvari u kontaktu, one mogu, ali ne moraju reagirati. Što će se dogoditi, određuje u prvom redu to može li iz njih uopće nastati nešto novo. Ako tvari mogu reagirati tj. ako postoji neka treća tvar koja može iz njih nastati, onda trebamo gledati u kakvim se uvjetima nalaze te tvari. Za početak, bitni su temperatura i tlak. Što je temperatura viša, to se reakcije odvijaju brže. Hlađenjem se neke reakcije mogu posve zaustaviti, dok se neke tvari postojane pri sobnoj temperaturi u kontaktu s plamenom isto zapale. Tlak opet podiže brzinu reakcije jer se njegovim povećanjem čestice nađu bliže pa će se i češće sudarati, a onda i reagirati. Međutim, to je bitno za plinove, dok krutine i tekućine osjetno mijenjaju reaktivnost samo pri ogromnim tlakovima.
Osim tlaka i temperature, na to hoće li se neka reakcija dogoditi ili ne utječu i agregacijska stanja reaktanata (koja, doduše, ovise o temperaturi i tlaku), a usko s njima je i relativna površina reaktanata: što je veća, to će reakcija biti brža.
I konačno, tu su katalizatori. Neke tvari mogu sudjelovati u reakcijama tako da ih ubrzaju, a da se same ne promijene. Pored njih možemo spomenuti i to da se neke reakcije mogu pokretati i svjetlošću ili električnom strujom.
Nadam se da sam barem donekle dobro naslutio o čemu je pitanje. Ako nisam, javi nam se opet, ali s potpunim pitanjem.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
