|
 |
|
Pozdrav!
Molila bih Vas za pomoć oko jednog tipa zadatka. Kako između zadanog para čestica odrediti koja je bolje redukcijsko sredstvo (npr. Pb^2+ i Mn^2+) ako nemam ponuđenu tablicu sa standardnim redukcijskim potencijalima?
Hvala unaprijed!
|
|
Ime i prezime:
Maria Koprek
maria.koprek@skole.hr
|
 |
 |
Bez konkretnih podataka postoji samo "osjećaj", što će reći nekakve manje ili više precizne informacije koje imamo u glavi. Ako se radi o bitno različitim metalima, odabir će biti lak, a inače baš i ne. U konkretnom slučaju znam da su i olovo i mangan topljivi u (neoksidirajućim) kiselinama i čini mi se da će olovo imati niži tj. negativniji redukcijski potencijal. To bi ga činilo boljim reducensom.
Podaci odavde kažu da redukcijski potencijal za polučlanak Pb2+/Pb iznosi ‒0,126 V, a za polučlanak Mn2+/Mn ‒1,185 V. To bi značilo da je moj osjećaj bio sasvim solidno pogrešan i da je mangan bolji reducens.
Usput budi rečeno, ako tvoj primjer shvatim doslovno, onda se neće raditi o polučlancima koje sam naveo gore, nego o polučlancima PbO2/Pb2+ i (npr.) MnO2/Mn2+. Kako je olovov dioksid poznat kao jak oksidans, a manganov dioksid kao umjeren oksidans (barem u odnosu na permanganat), tu bih rekao da će manganov(II) kation biti jači reducens, budući da ga je lakše oksidirati u manganov dioksid. Podaci s iste stranice navode za redukcijski potencijal polučlanka β-PbO2/Pb2+ iznos od 1,460 V, a za polučlanak MnO2/Mn2+ 1,224 V, tako da me u drugom pokušaju osjećaj nije prevario.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
