|
 |
|
Poštovani, imam pitanje koje se tiče kiselina. Je li za kiselinu ispravno reći da je vodena otopina? Dakako, kiselina je spoj oksonijevih iona i kiselinskog ostatka, no može li se reći da je vodena otopina? Hvala!
|
|
Ime i prezime:
Darija Pavlović
pavlovic.darija@gmail.com
|
 |
 |
Riječ kiselina jedna je od onih koje imaju sreću nositi dva značenja čak i unutar pripadne struke. Kiselina je, dakle, i kemijski spoj koji je kiseo, i vodena otopina takvog spoja. Zbog toga s njom (osim pri radu) treba biti na oprezu i s izražavanjem i s razumijevanjem pročitanog. Npr. kad pričamo o klorovodičnoj kiselini, redovito ćemo misliti na klorovodik (koji jest kiselina) otopljen u vodi, dok ćemo za čisti, plinoviti klorovodik uvijek reći samo klorovodik. S druge strane, octenu kiselinu zvat ćemo tako i kad je otopljena u vodi i kad je čista, s tim da se za vrlo koncentrirane otopine (preko 80 %) kaže i octena esencija, a za čistu octenu kiselinu i glacijalna (ledena) octena kiselina. Slično vrijedi i za sumpornu kiselinu, s tim da se pojam "koncentrirana" često znade odnositi na 96 %-tnu sumpornu kiselinu. Takvog je sastava, naime, sumporna kiselina koja se najčešće proizvodi i prodaje, dok je čistu, 100 %-tnu sumpornu kiselinu nešto teže proizvesti.
Usput budi rečeno, i sama definicija kiselosti ovisi o kontekstu. Jedna od starijih definicija kiselinama proglašava sve tvari koje otopljene u vodi povećavaju koncentraciju oksonijevih iona. Ona je poslije poopćena na sve tvari čije molekule mogu donirati vodikov kation drugim molekulama, a još poslije došlo je poopćenje kiselina na sve tvari čije molekule mogu prihvatiti elektronski par drugih molekula. Svaka od tih definicija i danas je primjenjiva, pri čemu odabir u prvom redu ovisi o tomu što radimo.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
