|
 |
|
Dobra večer, zanima me zašto neki elementi mogu imati više valencija? (npr. sumpor, fosfor, željezo, bakar...) npr. imamo ion sumpora (prema lewisovim strukturama sumporu "fali" 2 elektrona kako bi imao konfiguraciju argona)
, S-4 ili S-6 zašto baš imaju takav nabojni broj, zar ne želi imati stabilnu elekt. konfig.?
|
|
Ime i prezime:
marija r.
jajanqi@gmail.com
|
 |
 |
Sposobnost elemenata da imaju više valencija ili oksidacijskih stanja proizlazi iz njihove elektronske strukture. Prilikom stvaranja kemijskih spojeva elektroni se mogu seliti s jednog atoma na drugi, čime nastaju ionski spojevi, a mogu se i dijeliti među atomima (toga ima i u elementarnim tvarima, ne samo spojevima), čime nastaju kovalentne veze. U oba slučaja događa se to da atom elementa dobiva novu elektronsku konfiguraciju. Nove elektronske konfiguracije tipično će biti stabilnije od onih polaznih, premda tu ima i iznimki, kojima možemo zahvaliti npr. to da neki plemeniti plinovi mogu tvoriti kemijske spojeve.
Kao što znaš iz elektronskih konfiguracija kemijskih elemenata, za svaki broj elektronâ naći će se nekakva konfiguracija koja je stabilnija od svih ostalih i ta je ona koja se piše kao elektronska konfiguracija tog elementa. Neke od tih elektronskih konfiguracija svejedno su dosta nestabilne pa su elementi koji ih imaju reaktivni (npr. alkalijski metali ili halogeni elementi), a neke su pak iznimno stabilne. Najstabilnije su konfiguracije plemenitih plinova i obično se u kontekstu formiranja ionskih spojeva spominje da atomi primaju ili otpuštaju elektrone kako bi poprimili konfiguraciju plemenitog plina. Slično vrijedi i za mnoge kovalentne spojeve. Međutim, to što je konfiguracija plemenitog plina najstabilnija ne znači da su sve ostale konfiguracije jednako nestabilne i "nezanimljive". Neke od njih bit će stabilizirane npr. time što su neke podljuske polupopunjene, što znači da bi se dodavanjem ili oduzimanjem jednog elektrona stabilnost bitno narušila, dok po dva elektrona više ili manje već odu u neku drugu podljusku i ne prave toliki poremećaj. Zbog toga se kod mnogih elemenata događa da im se glavna oksidacijska stanja razlikuju za paran broj (IV i VI za sumpor; I, III, V i VII za klor, III i V za fosfor).
Uglavnom, kao i za najstabilnije konfiguracije, odnosno valencije ili oksidacijske brojeve, tako i za one manje stabilne, u spojevima s ne-glavnim valencijama, ključ leži u tomu kako će se rasporediti valentni elektroni. Iako obično postoji nekakav globalni minimum, u pravilu će se naći i nekoliko konfiguracija koje su dovoljno stabilne da mogu postojati spojevi u kojima će atom nekog elementa imati baš takvu elektronsku konfiguraciju.
Usput budi rečeno, na dosta slično pitanje svojedobno sam odgovorio ovdje. Ako kojim slučajem imaš kakvih dilema ili pitanja o valencijama i oksidacijskim brojevima, pogledaj ovdje i ovdje, a možeš i u tražilicu upisati "valencij".
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
