|
 |
|
Zna li netko koja su svojstva kemijsko čiste vode.
(Ako možete odgovoriti čim prije)
|
|
Ime i prezime:
Janko Šešič
Janko.Sešic@gmail.com
|
 |
 |
8000.
Prije onog dijela koji nešto vrijedi
uvod o brojkama i kašnjenju slijedi.
Kao što nam broj nad stihovima veli
s osmom smo se tisućom odgovorâ sreli.
Kad se svakog dana nešto odgovori,
za dva desetljeća hrpica se stvori
odgovorâ raznih, na svakakve teme:
od domaće zadaće do stručne dileme.
Svi zajedno vrijede studentu i đaku
da rješenje nađe za nevolju svaku
(to jedino vrijedi onda kada, zna se,
nevolje mu budu od kemijske klase).
Nađe li se ipak neriješenih problema,
pitanje nam šalji; straha u tom nema.
Ipak, tu i tamo odgovor nam kasni.
Razlozi za to su više nego jasni:
malo nas tu piše, a pitaju mase.
Navalu ponekad teško pratit' dâ se.
Dodajmo još k tomu da smo volonteri
i pišemo točno u onakvoj mjeri
koliko nam daju obaveze radne
(radimo ih da ne prijeđemo u gladne).
S ovime se uvod kraju svom privodi;
vrijeme mi je, dakle, pisati o vodi.
Voda je tekućina bez mirisa i boje,
okus isto nema (pit' ju bljutavo je).
U debelim slojevima ponešto je plava,
zbog nekih vibracija s viših "oktava".
Pri nuli se ledi, na stotinu vrije.
Iza ovih brojki čuda nikog nije.
Okruglost im objašnjava jedna tajna mala:
po vodi je napravljena temperaturna skala.
Kad se voda hladi, raste joj gustoća
(mnogih drugih tvari ovo je kakvoća).
To, međutim, tek do čet'ri stupnja ide,
nakon čega širenje svi opet vide.
Ono ide dalje, sve do čvrstog leda,
zbog čega kruta voda potopiti se ne da
(da budemo precizni, pri leđenju si voda
jednu jedanaestinu volumena doda).
Razlog tom ponašanju struktura je leda:
iz heksagonske mreže nijedna čest se ne da.
Na okupu ih drže vodikove veze,
najjače od sila s van der Waalsove trpeze.
Kod leda su molekule u rahlome slogu,
dok je voda gušća jer se kretat' mogu
i tako popunit' med' sobom praznine
koje ledu daju smanjenje gustine.
Vodikove veze i iza tog stoje
što vodino vrelište vrlo visoko je.
Kada naša voda konačno provrije
mnogih drugih tvari u toku više nije.
I sposobnost vode da guta toplinu
grijuć' se te kad se pare iz nje vinu
isti ima uzrok, koji, sve skupa, stoji
iza fenomenâ što tristo ih se broji.
Anomalije su vode prevelikog broja
da nastavljam o njima; stoga pjesma moja
u kemiju sad ide, počevši od stvarî
za koje svaki kemik ponajviše mari.
Ovisno o tomu s čim se skupa stavi,
voda se kiselom ili baznom pravi.
Amfoternošću se ovo svojstvo zove
i prati mnoge tvari, stare ili nove.
Kod vode to svojstvo iz tog proizlazi
što voda na hidrone dosta slabo pazi.
Kad joj dođe baza, hidron odmah ode;
tako dolazimo do kisele vode.
Kada se pojavi kiselina neka,
voda hidron uzme, ni časa ne čeka.
Pored toga voda čak i posve sama
na hidroksidni anion i hidron se prelama.
Autoionizacija se zbiva
u vodi tek malo: zato u njoj pliva
tih iona desetmilijunti dio.
Svatko tko bi toga više imat' htio
otopit će u vodi lug il' kiselinu
i kiselu il' baznu napravit' otopinu.
Ipak, umnožak će ovih dviju vrsta
uvijek isti biti: konstanta je čvrsta.
Alkalijski metali s vodom reagiraju:
vodik i hidrokside tako produciraju.
I zemne se alkalije ponašaju tako,
al' njihovi se hidroksidi ne otapaju lako.
Općeniti je trend u skupine dvije
da topljivost na vrhu velika i nije.
Spuštanjem kroz grupu topljivost već raste,
k'o i reaktivnost, ako to ne znaste.
Ostali metali uglavnom su u vodi
posve postojani, tako je u modi.
No, poneki od njih poput su željeza:
u kontaktu s vodom prolazi ih jeza.
Polako korodiraju i daju hidrokside,
(što uglavnom dosta polagano ide).
Kako koji metal s vodom reagira,
elektrodni potencijal dirigira.
Od nemetalâ s vodom tek su halogeni
za kemijske reakcije skroz raspoloženi.
Fluor će s vodom lako dat' fluorovodik
oslobodivši iz nje također i kisik.
Klor u vodi pak disproporcionira
HCl i HOCl pritom se formira.
Slično se dešava i s bromom i jodom
kada reagiraju sa tekućom vodom.
U mnogu još reakciju voda nam ulazi.
Od njih na hidrolize treba da se pazi
jer mogu unesrećit' mnogog kemičara
koji se za svoje tvari slabo stara.
Esteri, imini, zatim anhidridi,
ponajviše acilni halogenidi,
u kontaktu s vodom dosta kratko traju
i neželjene tvari reakcijom daju.
S ovime zaključujem pjesmu što ju pišem
o svojstvima vode; na počinak brišem.
Iako je pjesma poprilično duga,
preskočio sam u njoj mnoga svojstva druga.
Jednostavno, njih je previše za pjesmu,
u knjigama ćeš naći znanja bolju česmu.
Od njih preporučam Biografiju vode,
opisat će ti puno od njene prirode.
Pozdrav, |
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
