|
 |
|
Postovani,
Na koji nacin mozemo odrediti glikozidnu vezu u npr.saharozi,ali i općenito.
Te zasto je celuloza neprobavljiva(inertna) i kako mozemo potaknuti njenu razgradnju?(kemijski postupci)
|
|
Ime i prezime:
Ante
ajericevic@pbf.hr
|
 |
 |
Koliko mi je poznato, a to i nije puno, tako da ne bih isključio mogućnost da sam nešto bitno preskočio, ne postoji reagens koji će direktno i selektivno p(r)okazati upravo glikozidnu vezu. Ono što se tipično radilo do prije nekoliko desetljeća bile su serije reakcija u kojima bi se korak po korak određivale strukture monosaharidnih jedinica te pozicije glikozidnih veza. Ponešto kasan primjer takvih sekvenci, budući da već spominje masenu spektroskopiju, možeš vidjeti u ovom sažetku.
Eventualno, a opet ne previše nezamislivo, glikozidne bi se veze mogle detektirati tako da se kombiniraju enzimi koji specifično hidroliziraju glikozidne veze i klasični testovi na aldehide koji će se hidrolizom osloboditi.
Ono što se pak radi danas redovito će biti kombinacija raznih spektroskopija (jednom kad smo sigurni da imamo čist spoj). U prvom redu će to biti masena spektroskopija i NMR, dok će za brzo prepoznavanje karakterističnih funkcionalnih skupina korisne biti i infracrvena i Ramanova spektroskopija.
U tom svjetlu, rekao bih da ćeš glikozidne veze, ako nemaš previše kompliciran spoj, najprije prepoznati u infracrvenom spektru. O tomu bi bio npr. ovaj sažetak, odnosno pripadni znanstveni rad.
Celulozu ne možemo probaviti jer niti mi niti naša crijevna flora nemamo enzime koji hidroliziraju glikozidne veze u celulozi. Možda će ti biti zanimljiv podatak da su naslage ugljena, koje su takoreći pogonile prvu industrijsku revoluciju, nastale upravo zato što tih enzima u vrijeme pojave drvenastih biljaka nije bilo baš nigdje u živom svijetu. Zbog toga je mrtvo drveće sve dok gljive i bakterije nisu "razvile" celulaze jednostavno ostajalo ležati gdje bi se srušilo, i tako dok kroz milijune godina ne bi prešlo u ugljen.
Kemijska razgradnja celuloze pitanje je kojim se i danas bave istraživači. Da znam neki dobar odgovor, radije bih ga patentirao, nego otkrio. Ovako ti mogu reći tek da posao nije samo razgradnja celuloze, nego i razdvajanje celuloze od lignina (ako radiš s drvećem) i ostalih primjesa. Samu razgradnju možeš izvesti dugotrajnim iskuhavanjem u jakim lužinama ili kiselinama, korištenjem enzimâ te konačno termolitički. Produkti se, naravno, razlikuju od metode do metode.
Pozdrav,
|
|
|
Odgovorio:
Ivica Cvrtila
i.cvrtila@rug.nl
<-- Povratak
|
|
|
Postavite
pitanje iz bilo kojeg područja kemije i
e-škola će osigurati da dobijete odgovor od kompetentnog znanstvenika. |
  |
|
